Pazar Ustikolina i sedmični pazarni dan u 16. stoljeću
DOI:
https://doi.org/10.48116/issn.2303-8586.2019.69.287Ključne riječi:
Ustikolina, pazar, pazarni dan, trgovina, kadija, PortaSažetak
Trg Ustikolina se spominje još od 1394. godine u kontekstu trgovine voskom, kojom se naročito bavilo lokalno stanovništvo. Osim toga, u Ustikolini su veoma rano bili aktivni i dubrovački trgovci. Prema mišljenju nekih od vodećih regionalnih medievista, Ustikolina nije mogla izdržati konkurenciju obližnjih, naprednijih trgova, Goražda i Foče, te se zbog toga ovaj trg nije mogao održati dugo. Međutim, iz sadržaja osmanskih izvora vidljivo je da su osmanske vlasti već od prvog popisa 1468/1469. evidentirale prihode od tržne takse na pazaru Ustikolina, što pokazuje da se, ipak, aktivno trgovalo. Kako bi se unaprijedila trgovina, sredinom 16. stoljeća fočanski kadija poslao je Porti pismenu predstavku za promjenu održavanja sedmičnog pazara u Ustikolini. Traženo je da se pazar održava petkom umjesto subotom. Ovaj korak je poduzet radi racionaliziranja vremena i olakšavanja aktivnosti stanovništva Ustikoline i njene okolice. Konkretan cilj je bio da se u istom danu mogu obaviti najvažniji sedmični poslovi i prisustvovati obaveznoj sedmičnoj molitvi (džuma).
U radu je posebna pažnja posvećena analizi dokumenta kojeg je Porta uputila fočanskom kadiji u vezi s tim. Sadržaj spomenutog dokumenta otkriva način na koji je Osmanska država rješavala određene probleme važne za lokalnu zajednicu, a održavanje sedmičnog pazara bio je jedan od takvih. Također, iz dokumenta se može utvrditi kako je Ustikolina imala džemat muslimana, džamiju u kojoj se obavljala centralna sedmična molitva (džuma), pazar i ustanovljen pazarni dan, što su bili osnovni preduvjeti da se neko mjesto proglasi kasabom.
U radu su spomenute slične prakse iz ovdašnjih krajeva, ali i glavne prijestolnice Istanbula, što je jedan od pokazatelja centraliziranosti Osmanske države u 16. stoljeću. Na osnovu izloženog, primjetna je efikasnost upravnog aparata i to da administrativno uredovanje u načinu funkcioniranja velikih i malihmjesta nije bilo prepušteno slučaju. U konkretnom primjeru, primjetno je da je pitanje uspostave i promjene sedmičnog pazara rješavano službenim putem, definiranim državnim protokolom.