Šejh Muslihuddin Kninjanin

prilog izučavanju kulturne historije Banje Luke

Sažetak

U ovom radu iznose se novi podaci o životu i djelu šejha Muslihuddina Kninjanina, zaboravljenog pisca i svestrane ličnosti iz druge polovine 16. i početka 17. stoljeća. Šejh Muslihuddin, poznat i pod pseudonimom Musafi, rođen je u Kninu oko 1544. godine, gdje mu je otac Ali bio na službi posadnika tvrđave. Djed mu se zvao Ahmed, a pradjed Husein. Njegovi preci potječu iz sela Ustirama kod Prozora. Školovao se u Sofiji i Carigradu, gdje je stupio u derviški red halvetija i dobio hilafetnamu od poznatog šejha Muhammeda Kurt-efendije, šejha halvetijske zavije u Carigradu, koju je dao podići Mehmed-paša Sokolović. Poslije školovanja i vremena provedenog s vojskom u borbama po serhatima, u Knin se vratio oko 1584. godine, s namjerom da tamo osnuje halvetijsku tekiju. Budući da tamo za njega prilike nisu bile povoljne, iste godine preselio se i stalno nastanio u Banjoj Luci, gdje je sebi podigao kuću i u blizini kuće tekiju za svoje muride i učenike. Šejh Muslihuddin je supotpisnik Ferhad-pašine vakufname iz 995/1587. godine i prvi poznati imam Ferhad-pašine džamije u Banjoj Luci. On je osnivač prve medrese i prve biblioteke u Banjoj Luci, koje su radile sve do 1912. godine. Bio je profesor u svojoj medresi, banjalučki muftija, vaiz, član i katib divana Bosanskog ejaleta. Kao izvrstan stilista i poznavalac stranih jezika, ispred divana obavljao je korespondenciju s vladarima u Beču i Veneciji. Koliko je poznato, on je prvi naš pisac koji je u Banjoj Luci napisao jedno obimnije djelo moralno-didaktičkog sadržaja na arapskom jeziku, a potom ga preveo na osmanski turski jezik i posvetio sultanu. Ovaj rad urađen je prvenstveno na osnovu podataka koje je šejh Muslihuddin dao u uvodu svoga djela Tuḥfa al-mu‘allimīn wa hadiyya al-muta‘allimīn (Poklon učiteljima i dar učenicima) koje se čuva u Biblioteci kralja Abdulaziza u Rijadu u Saudijskoj Arabiji pod br. 2629 i jednog neobjavljenog dokumenta na osmanskom jeziku. Dokument na osmanskom jeziku prepisan je u rukopisu br. R-10392 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.