Odraz društvenog i kulturnog života osmanlija u prazničnim kasidama

Sažetak

Korijeni kaside sežu u predislamsku arapsku književnost, dok je u osmansku tursku književnost kasida stigla preko perzijske književnosti. Kaside su pjesme koje su se pjevale sa određenim ciljem, što bi značilo da se autor pjesmom želio dodvoriti onome kome je posvetio pjesmu, te je zauzvrat tražio neko namještenje ili neki drugi vid pomoći. Dio o kojem će se detaljnije govoriti u ovom radu nosi naziv nesîb odnosno teşbîb, a ujedno predstavlja uvodni dio kaside i sastoji se od petnaest do dvadeset bejtova. Važnost ovog dijela kaside je, osim u estetskom smislu, i u tome što su, upravo, zahvaljujući ovom poglavlju, kaside dobivale imena. Bajramske prigodnice odnosno îdiyye pisane su u čast čestitanja nadolazećeg Bajrama sultanu ili nekoj drugoj važnoj ličnosti, odnosno državniku. Budući da je Bajram, u narodu, sinonim za sreću i lijepo raspoloženje, pjesnici osmanske književnosti su ovaj muslimanski blagdan opjevali na razne načine, koristeći se različitim metaforama i aluzijama, veličajući pri tom, ne samo ovaj praznik već i osobu kojoj je kasida posvećena. Izuzev primjera bejtova pojedinih pjesnika osmanske književnosti, i nastojanja da se prikaže slika ondašnjeg društvenog i kulturnog života u njihovim pjesmama, također su, usporedbe radi, prikazani običaji vezani za dočeke Bajrama u Bosni i Hercegovini, i to u periodu nakon povlačenja Osmanlija sa ovih prostora.