Kletve i upozorenja u vakufnamama

Sažetak

U ovom se radu govori o kletvama i upozorenjima u vakufnamama. Analiza je pokazala da je ovdje riječ o odgođenim, transcendentalnim govornim činovima jer je njihova realizacija uslovljena određenim postupcima, a pravi primatelj poruke jeste Bog, dok su oni na koje se oni odnose, potencijalni referenti koji bi mogli zloupotrijebiti vakuf i narušiti uslove vakufname, zapravo, meta tih govornih činova. Ilokucija kletvi i upozorenja u vakufnamama jeste zaštita uvakufljenog dobra, odnosno pošiljatelj obećava kaznu koju će izvršiti Bog prema svima onima koji nanesu štetu zadužbini. Može se reći i da svi ostali dijelovi vakufname gdje je prisutna sakralizacija kompletnog teksta stavljaju uvakufljeno dobro pod Božiju zaštitu.