„Onu suz ettirmek için bir zanaat vereim”

neka zapažanja o leksiku latiničnih tekstova na turskom jeziku

Sažetak

Autor se u članku s naslovom „Onu suz ettirmek itin bir zanaat vereim.“- Neka zapažanja o leksiku latiničnih tekstova na turskom jeziku osvrće na leksik tzv. bosanskog turskog jezika, odnosno idioma koji je u vrijeme Osmanlija korišten (i) na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Leksik tog idioma analiziran je na temelju latiničnih tekstova (rječnika i gramatika) na turskom jeziku iz 19. st., čiju su autori franjevački svećenici iz Bosne i Hercegovine. U tim tekstovima uočene su ove leksičke posebnosti: 1) često pomjeranje značenjskog polja općeosmanskih riječi [npr. riječ (h)ayvan koristi se i u značenju ,,konj“]; 2) „terminologiziranje“ turskih apelativa [npr. riječ nur u značenju „Božija zapovijed“]; 3) prekomjerno korištenje tuđica [vjerskih termina iz armenskog i grčkog jezika]; 4) uporaba riječi slavenskog porijekla, dijalektalizama, regionalizama i si., odnosno riječi čije je etimološko porijeklo teško odrediti. Jedna od njih je i „bosanski" glagol suz ~ süz ol- „šutjeti", suz ettir- „začepiti komu usta", koji nije zabilježen u rječnicima osmanskog/turskog jezika, odnosno meni dostupnim glosarima suvremenih zapadnorumelijskih dijalekata.