Pjesme o bismili kod bošnjačkih divanskih pjesnika

Sažetak

Sva i prozna i stihovana djela u divanskoj književnosti počinju besmelom. Pored toga, u uvodnim dijelovima divana i mesnevija prisutne su i pjesme besmele u kojima se govori o nekim karakteristikama bismile. S jednim izuzetkom, bismila je u Kur’anu Časnom zastupljena na početku svih sura, te na jednom mjestu kao ajet, a pod utjecajem hadisa poslanika Muhammeda u kojem on preporučuje otpočinjanje svakoga posla s bismilom, ona je imala poseban status kod divanskih pjesnika, te je pisanje besmele na početku djela postalo tradicija.U arapskoj književnosti napisan je veliki broj rasprava (risala) o bismili i komentara bismile. Međutim, u turskoj književnosti je tradicija pisanja pjesama besmele počela pod utjecajem Nizâmîja i Molla Džâmîja.

Ove pjesme koje u potpunosti tematiziraju bismilu jesu pjesme besmele koje imaju karakterističnu kompoziciju i mogu se smatrati zasebnom tematskom vrstom poput tevhida, munadžata i natova.

Pjesnici najprije govore o općim odlikama i vrijednostima učenja bismile, a potom daju različite usporedbe vezane za bismilu. Oni bismilu porede s ključem, rajem (džennetom), poezijom, ružičnjakom i vladarom; a potom daju prostora lirskim slikama vezanim za grafeme u bismili ili boje bismile.

Bošnjački divanski pjesnici Zijaija Mostarac (Mostarlı Ziyâî), Salahija (Salâhî), Vahdeti (Vahdetî) i Ebu’l-fazl Muhammed su u svojim djelima napisali stihovane besmele. Ove pjesme u potpunosti odgovaraju klasičnoj kompoziciji besmele. Osobito su Zijaija (Ziyâ’î) i Salahija (Salâhî) slijedeći tradiciju, krenuli tragom Džamijevog komentara bismile, i po redu dali prostora pjesničkoj interpretaciji vrijednosti i odlika bismile, tačaka i grafema u bismili, Božijih imena od kojih se bismila sastoji, vokala i bismila ispisanih u različitim bojama.