Pragmalingvistički aspekt nekih osmanskih dokumenata
Ključne riječi:
pragmalingvistika, fermani, predstavke, govorni čin, zapovijed, molba, moć, učtivostSažetak
U ovom su radu osmanski dokumenti (fermani i predstavke) analizirani s pragmalingvističkog aspekta. Tako je omogućen uvid u demonstriranje (sultanske) moći kroz kršenje maksime skromnosti, kroz upotrebu direktiva i lične zamjenice za drugo lice jednine, ali i relativiziranje te iste moći kroz naglašavanje vjere u Boga. Isticanje Boga nalazimo i u dokumentima na Zapadu, što pokazuje sličnost kad je u pitanju hijerarhijska vertikala.
Na drugoj strani nalaze se molbe/predstavke upućivane sultanu (a potom i drugim državnim službenicima) koje na svakom koraku nastoje iskazati poštovanje vladaru (kroz upotrebu honorifika) i jednako tako uniziti pošiljatelja.
Usprkos tome što kao dio administrativnog stila posjeduju visok stepen shematiziranosti, svi ovi dokumenti posjeduju i figurativnost kao i ekspresivno-emocionalnu markiranost.
Preuzimanja
