Upitne rečenice u turskom jeziku

Turski i hrvatski u kontrastivnoj analizi

Sažetak

Premda po ustroju vrlo različiti, turski i hrvatski jezik raspolažu sličnim sredstvima preoblike izjavnih rečenica u upitne; to su upitne čestice, upitne riječi, intonacija i red riječi. Pa ipak, velike su razlike u sintaksi i pragmatici upitnih rečenica u turskom i hrvatskom. Ovaj rad je pokušaj da se te razlike među kontrastiranim jezicima uoče, opišu i objasne. Mnoga su pitanja ipak samo dotaknuta, ponajprije zbog nedostatka temeljnih radova turskih jezikoslovaca koji ovoj temi nisu prilazili na suvremen način. Primjerice, intonacijska pitanja i red riječi u njima nisu ni dotaknuti iako je prošlo više od dvadeset godina od pojave studije E. E. Taylan, koja je najavila nov i lingvistički suvremen pristup izučavanju sintakse turskoga jezika.