Književnojezička koine u alhamijado stvaralaštvu

Sažetak

U kontekstu višestoljetnog bosanskoarebičkog stvaralaštva (XVI–XX st.), u radu se posebno apostrofira fenomen književnojezičke koine u bosanskoj alhamijado književnosti – naučno i stručno valoriziranoj od sredine XIX st. pa sve do današnjice. Kao teorijski okvir problema uzeta je teorija predstandardnih idioma, u užem smislu historija bosanskoga književnog (literarnog) jezika, u čijem se domenu problematizira nekoliko važnijih pitanja iz historije bosanskih predstandardnih idioma, s posebnom aplikacijom na alhamijado izraz. Među tim pitanjima posebno se tretira fenomen jezičkog manira starije književnosti, unutar koje spada i alhamijado stvaralaštvo, napose alhamijado poezija, zatim teorijski okvir i opseg književnojezičke koine, kao specifično utemeljene jezičke prakse u alhamijado izrazu, te folklorne koine, koja predstavlja širi kontekst uključivanja alhamijado književnojezičkog izraza. U konceptu teorijskog zaokruživanja problema težište je na činjenici da alhamijado stvaralaštvo na bosanskom jeziku pripada korpusu predstandardnih idioma, unutar kojega se razvija specifična književnojezička koine predstandardnog tipa. Takva koine, međutim, postaje okvir širih interferentnih i naddijalektalnih jezičkih tendencija novoštokavske provenijencije, poznate pod imenom novoštokavska folklorna koine, koja je svoje mjesto našla, posredno preko književne koine, i u relativno bogatom korpusu alhamijado književnojezičkog izraza. Na taj način, književno stvaralaštvo na bosanskom jeziku i arebičkoj pismenosti ulijevalo se ne samo u predstandardizacijske tokove bosanskog jezika već se uključivalo i u same procese standardizacije, što je doprinijelo – između ostalog – relativno jednostavnom procesu usvajanja standardnog jezika krajem XIX st. u Bosni i Hercegovini, posebno među Bošnjacima.