Polisemičnost glagola izvedenih iz stranih imenskih osnova u zapadnoturkijskim jezicima

Sažetak

U ovome se radu daje uvid u stupanj polisemičnosti 137 glagola izvedenih iz imenskih osnova koje su posuđenice u turskom Republike Turske te se nastoji istražiti postoje li prijevodni ekvivalenti i u ostalim zapadnoturkijskim jezicima izvedeni iz iste osnove i koji je stupanj njihove polisemičnosti. Polazišni jezik je upravo turski Republike Turske, a azerbajdžanski, turkmenski i gagauski prijevodni ekvivalenti proučavanih glagola čine materijal na temelju kojega će se vršiti usporedbe i donositi zaključci. Zbog toga što osnove nisu turkijske (etimološki), neće se pratiti njihov dijakronijski razvoj jer bi to premašilo opseg i svrhu ovoga rada. Glavna vrela za polazišni jezik su Türkçe Sözlük (2020.) i Kubbealtı Sözlüğü (2008.). Većinu korpusa na kojemu se istraživanje temelji čine glagoli nastali tvorbenim sufiksom +lA- (132), a ostatak su glagoli tvoreni sufiksima +Al- (2), +A- (1), +Ar- (1) te +sA- (1). Na temelju korpusa prikupljenog iz relevantnih rječnika i izvora četiriju zapadnoturkijskih jezika donijet će se vrijedni zaključci o međujezičnim značenjskim razlikama glagola izvedenih iz stranih imenskih osnova (imenica i pridjeva koje u turskom Repu- blike Turske kao polazišnom jeziku imaju status posuđenice) i međujezičnim razlikama u leksičkom inventaru.