The Sin, Evil, Ugliness and Horror of Blue: Blue Eyes in 14th-15th Century Divan Poetry
DOI:
https://doi.org/10.48116/issn.2303-8586.2022.72.301Ključne riječi:
14. stoljeće, 15. stoljeće, divanska poezija, plave očiSažetak
U poeziji i prozi pisanoj na turskom jeziku tokom 14. i 15. stoljeća plava boja očiju bila je sinonim za opasnost, omraženost, odbojnost i zloću, kako na ovom tako i na budućem svijetu. Prema nekim pripovijestima i tekstovima, za Turke predislamskog doba plave oči bile su oznaka uzvišenih i odabranih osoba, dok su u navedenim stoljećima, u poeziji i prozi pisanoj na turskom jeziku na prostorima Anadolije i izvan nje, osobe s plavim očima prepoznate kao lažljiva, grešna, opasna, zla i nemilosrdna bića. U ovom članku se prati trag plavih očiju prisutan u divanskoj poeziji 14. i 15. stoljeća. Prvenstveno su obrađena djela u kojima se plave oči spominju kao osobina zlih, opasnih, bezdušnih, ogavnih i lažljivih osoba i bića. Potom su analizirani i predstavljeni razlozi i porijeklo ovog negativnog imidža plavih očiju.
