Figura simulacije u divanu velikog vezira Mahmud-paše Adnija

Sažetak

Glasoviti veliki vezir, Mahmud-paša Adni, ubraja se među veoma značajne i utjecajne vojne, diplomatske i kulturne ličnosti u historiji Osmanskog carstva. Direktni sudionik nekih od najznačajnijih događaja u drugoj polovini XV stoljeća, osoba izraženog osjećaja za mase i pjesnik koga autori većine spomenica (tezkira) pjesnicima napisanih u osmansko doba svrstavaju uz bok samom Ahmed-paši, značajno je doprinio teritorijalnom širenju i kulturnom uzdizanju jednog tako velikog i moćnog carstva. Pa ipak, njegov život ostaje djelimično prekriven velom tajne. Uprkos činjenici da je položaj velikog vezira obnašao u dva navrata, relevantnih historijskih podataka o njegovom djetinjstvu, dolasku na osmanski dvor i slijedu događaja koji su ga promovirali u jednog od najznačajnijih zapovjednika opsade Konstantinopola izuzetno je malo, a valorizacija njegovog pjesništva je stoljećima ograničavana na opis njegove ličnosti i rječitosti zabilježenim u prvim spomenicama osmanskim pjesnicima. Ovim radom se nastoji približiti Adnijeva poetska komunikacija s velikim perzijskim pjesnicima, posebno s Hafizom Širazijem i uloga figure simulacije u poeziji ovog pjesnika koji je pisao na osmanskom turskom i perzijskom jeziku.