Veliki vezir Mehmed-paša Sokolović i dijalektika moći

Sažetak

Mehmed-paša Sokolović je obnašao dužnost velikog vezira tokom vladavine trojice sultana: Sulejmana Kanunija (1565-1566), Selima II (1566-1574) i Murada III (1574-1579). Činjenica da se na tom visokom položaju zadržao čak 14 godina svjedoči o njegovoj diplomatskoj sposobnosti i političkoj vještini. U hijerarhiji osmanskog upravnog aparata, odmah nakon sultana nalazio se veliki vezir, kao njegov zamjenik. Međutim, političko djelovanje velikog vezira i upravljanje državnim poslovima zavisilo je od toga koliko se sultan koristio svojim vladarskim kompetencijama. U praksi je to značilo da stvarna moć velikog vezira zavisi od njegovog odnosa sa sultanom i spremnosti sultana da prihvati vezirove ideje i savjete bez obzira na eventualna suprotna uvjeravanja ljudi iz svoje blizine. Premda je Mehmed-paša Sokolović postao sinonim za izuzetno moćnog i uspješnog velikog vezira, u svojoj karijeri prolazio je i kroz razna iskušenja, te iskusio osjećaj nemoći da realizira svoje zamisli i utječe na važne odluke koje su se odnosile na rat ili mir. U radu su analizirani pojedini događaji iz života Mehmed-paše Sokolovića u kojima je primjetna svojevrsna dijalektika moći koju je doživljavao obnašajući dužnost velikog vezira.