Metaforičko-alegorijski jezik Fevzijinog Bulbulistana

Sažetak

Da bi se pravilno interpretirale skrivene misli i poruke Bulbulistana, koje su iskazane metaforičko-alegorijskim i simboličkim jezikom, potrebno je obrazložiti i analizirati osnovne metafore i alegorije u Bulbulistanu. Naime, da bi se shvatio pravi smisao teksta dužnost recipijenta je da ustanovi koja je neutralna riječ zamijenjena metaforičnom, što zahtijeva mnogo truda i napora, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je Bulbulistan djelo koje pripada tesavufskoj književnosti. Za klasifikaciju metafore u ovom radu je primijenjen model što ga uvodi Levin u analizi ruske metafore. Prema tom tumačenju tri su osnovna tipa metafore: metafore-poređenja, koje su uvijek u formi dvočlane sintagme, drugi član stoji u genitivu i on predstavlja predmet koji se poredi, dok prva riječ u nominativu predstavlja ono sa čim se on poredi; metafore – zagonetke, čije je dešifriranje najzahtjevnije, a zato je i njihova stilogenost velika, i metafore koje pripisuju jednom objektu svojstva drugog objekta. Može se zaključiti da je u Bulbulistanu uglavnom zastupljena metafora izražena u obliku metaforičkoga genitiva (ezāfe-ye este‛ārī), odnosno genitivna metafora.