Rekonstrukcija nastajanja jednog transkribiranog teksta na temelju njegova sadržaja i jezičnih obilježja

Sažetak

Rukopisna ostavština na turskom jeziku svećenika Gjure Adama Büttner (1714.-1779.) nastala je u Zemunu u 18. stoljeću, a čuva se u Središnjoj nadbiskupskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu. Sastoji se od Njemačko-turskog rječnika, te popratne građe koja se sastoji od tri listića i četiri sveščića katekizamskog i filološkog sadržaja. Ovaj je rad posvećen tim dodatnim izvorima preko kojih se donekle mogu rekonstruirati način i izvori prema kojima je Büttner učio turski te proces nastajanja rječnika koji je najveći dio ove ostavštine. Analizom je ustanovljeno da je Büttner poznavao gramatike i rječnike turskog jezika Holdermanna, Meninskog i Molina. Usporedba jezika popratne građe s jezikom rječnika pokazuje da među njima postoji direktna povezanost. Nadalje, tekstovi u sveščićima dijelom se mogu vrednovati kao pripremni rad za rječnik, što dalje znači da se na Büttnerov rječnik može smatrati autorskim djelom. Obilježja zapadnorumelijskog turskog koja su, iako malobrojna, prisutna u Büttnerovu jeziku vjerojatno potječu iz literature koju je Büttner koristio, dok se bliskost njegova jezika s jezikom koji se približno u njegovo vrijeme govorio na području Istanbula zasad može objasniti samo mogućim kontaktom sa živim jezikom.