Nazira

poetska poveznica bošnjačkih divanskih pjesnika s književnošću orijentalno-islamskog kulturnog kruga

Sažetak

Kao osebujan poetski postupak u divanskoj književnosti orijentalno--islamskog kulturnog kruga, pisanje nazire podrazumijeva pjevanje po uzoru na nekog drugog pjesnika, to jest njegovo oponašanje na leksičkom, sintaksičkom, semantičkom i formalnom planu. Jedan čuveni distih Hafiza Širazija, glasovitog perzijskog pjesnika iz XIV stoljeća, poslužio je kao predložak za nazire nekoliko osmanskih i bošnjačkih pjesnika koji su stvarali na perzijskom jeziku. Nakon kraćeg osvrta na naziru sa stanovišta književne historiografije, u radu su predočeni navedeni Hafizov distih i na njega napisane nazire. Potom su, u svjetlu savremene književne teorije, analizirane priroda i karakteristike intertekstualnih veza između razmatranih poetskih fragmenata. Analiza je pokazala da su Genetteova definicija imitacije, te Riffaterreovo shvatanje pjesme kao jedinstva teksta i interteksta, kao i njegova definicija intratekstualne intertekstualnosti, u najvećoj mjeri kompatibilni s razmatranim korpusom i na njega primjenjivi.