Figurativna transgresija svetog prostora u sufijskoj poeziji na orijentalnim jezicima

Sažetak

Intertekstualnost se može razumijevati i kao praksa prenošenja i miješanja raznorodnih semiotičkih prostora. Intertekstualnost u prostore teksta, u našem slučaju u prostore poezije, konkretno Uššakijeve poezije na arapskom jeziku, “naseljava” prostore drugih tekstova i njihovih konteksta. Citatne figure presađuju semiotička “tuđa tijela” u nove tekstualne organizme; u matični predstavljeni prostor prenose unutartekstualne prostore ili njihove fragmente. Kada su strani prostori ugrađeni u književno djelo, u stanju su da njegovu prostornu semantiku mijenjaju, udvajaju i proširuju, tvoreći time prostorne transgresije. U ovom radu nastojimo otkriti i predočiti kako se intertekstovi kao svojevrsni tekstualni prostori preneseni u poeme ponašaju, odnosno do koje mjere šire semantički prostor stiha. Vrlo zanimljiva je upravo veza analizirane poezije sa kur’anskim tekstom pa, stoga, nastojimo otkriti kako se kur’anski intertekst kao sveti prostor ponaša onda kada je inkorporiran u strukturu i prostor stiha. Smatramo da ovi intertekstovi proširuju i obogaćuju semantičke prostore poema, pa tako svijet poeme postaje umnogome složeniji, a pjesničke slike ljepše i jasnije.