Prilog upoznavanju umjetničke obrade bakra u Bosni i Hercegovini

Sažetak

U Bosni i Hercegovini razvio se u osmanskom periodu niz zanata koji su dostigli stepen umjetnosti. Među njima istaknuto mjesto zauzimaju kazandžije (tur. kazganci, kazanci, bakirci) kao majstori bakrenih predmeta upotrebne prirode. Središte toga zanata u ovoj zemlji bili su u prvom redu Sarajevo, a onda Mostar i Foča, a u tome prvome mjestu i danas traje.

O kazandžijama u Bosni i Hercegovini i njihovu radu postoji nekoliko pisanih radova. Ta literatura navedena je u bilješkama ispod teksta pod br. 1-5.

Ono što predstavlja umjetnički :značaj ovog zanata i što zavređuje posebnu pažnju istraživača jesu forma i dekor izrađevina tih zanatlija. U ovome radu daje se opis i grafički prikaz formi i dekora nekoliko novih, dosad neviđenih bakrenih izrađevina iz dvije kuće u Sarajevu kao pokušaj sistematske obrade ove vrste umjetnina. To su:

1. Sahan otvoreni. Rad, vjerovatno, majstora u Sarajevu. Kovan i dekorisan 1715. godine.

2. Plitki kapak li sahan. Rad majstora u Sarajevu u doba austrougarske okupacije (1878-1918).

3. Duboki kapakli sahan. Rad istog majstora u Sarajevu i u isto vrijeme kao i kod sahana br. 2.

4. Đevđir (posuda za cijeđenje nekih jela). Rad majstora u Sarajevar, vjerovatno 18. stoljeće.

5. Sahan s poklopcem, tzv. lenger za pilav od riže s mesom. Rad majstora nepoznatog mjesta, moguće je i u Sarajevu. Ima zapis vlasnika imenom Mehmed-paša.

6. Tepsija demirlija, veliki pladanj za objedovanje koji se stavljao na niske noge od željeza (tur. demir), pa otud i ime. Rad majstora u Sarajevu krajem 17. stoljeća ili početkom 18. stoljeća.

7. Tepsija demirlija. Rad kazandžije Muhamed-age Kulića u Sarajevu 1938. godine kao porudžbina za gozbu lica koja dolaze na ispraćaj vlasnika tepsije na put za hodočašće u Meku.

Najveća i najteža dosada viđena izrađevina te vrste (promjer 144 cm, težina 21,60 kg). Jedna od posljednjih izrađevi:na ove vrste u Sarajevu.