Književno-umjetnička vrijednost Džahizove „Knjige o tvrdicama“

Sažetak

Cilj ovoga rada je da ukaže na osnovne činioce koji Džahizovom djelu „Knjiga o tvrdicama“ daju kvalitet istinskog umjetničkog ostvarenja. U vezi sa tim, date su, u najkraćim crtama, karakteristike adaba, specifičnog proznog načina izražavanja u Džahizovoj epohi, čiji je on najistaknutiji predstavnik, a „Knjiga o tvrdicama“ najbolji primjer.

Budući da se ovo djelo smatra prvom pravom satirom u arapskoj književnosti, više pažnje, ali u glavnim potezima, posvećeno je ukazivanju na elemente satire, humora i komičnog u njemu. Time je pokazano da se ne može prihvatiti rašireno mišljenje prema kojem je Džahzov glavni i isključivi cilj bio da ismije i žigoše škrtost Persijanaca, protivnika Arapa koji su u tom periodu sve više ugrožavali njihovu isključivu dominaciju u političkom i kulturnom životu. Primjerima iz samog djela pokazano je da autora tvrdičluk privlači, prije svega, kao karakterna osobina sa svojim psihološkim manifestacijama. Džahiz racionalista, pripadnik mutazile, podsmjehuje se tvrdičluku kao antipodu razuma. U skladu sa ovim, kao i sa osnovnim ciljem djela - da pouči zabavljajući - je odlika njegovog humora. To je humor koji se podsmjehuje, ponekad je blaga ironija, iza kojih uvijek stoji etos. Za Džahiza nema komičnog izvan onoga što je čisto ljudsko. Čak i kada ismijava škrtost Persijanaca, njegova satira ni tada nije zajedljiva, ona gotovo uvijek ima kontemplativni karakter.

Pored toga, dato je nekoliko zapažanja o strukturi djela, kao i o načinu prikazivanja likova tvrdica u njemu.

Na kraju ovih razmatranja, autor ovog rada zalključuje da se na osnovu izloženog može sa sigurnošću tvrditi da „Knjiga o tvrdicama“ ima sve odlike istinskog umjetničkog djela, u kome se u pojedinačnom prepoznaje univerzalno, a u univerzalnom individualno. Time ono svakako prelazi granice i vremena i prostora u kome je nastalo.