Korespondencija između Selima i Ḳānşūh al-Ğawrī-ja

Sažetak

Ḳānşūh al-Ğawrī, pretposljednji mamelučki sultan Egipta i Sirije poginuo je redžepa 922 / augusta 1516 u kobnom sukobu između otomanske i mamelučke vojske na Marj Dābik-u, sjeverno od Alepa nakon invazije Selima I na mamelučku teritoriju. S obzirom na ogroman značaj Marj Dābik-a za otvaranje puta otomanskim turcima za brzo osvajanje cijelog mamelučkog carstva, korespondencija koja je vođena između dva vladara, u godinama prije ovog sukoba je od posebnog značaja za istoriju.

Jedini originalni dokument koji je izašao na svjetlo dana je pismo Ḳānşūh-s Selīm-u, na turskom jeziku, napisano sefera 922, koje je objavio Halil Edhem u ITEM-u 1928. god. Tekstovi šest pisama Selima Kansuh-u (tri na arapskom i tri na turskom) i još dva Kansuh-a Selim-u (oba na arapskom) su obuhvaćeni u djelu Münşe'āt-i Selātīn, autor Fertdun (sakupljeno 1575. god.). Problemi hronologije i povezanosti koje ova Feridun-ova pisma nameću dotakao je Jansky u djelu „Die Eroberung Syriens durch Sultan Selim l“ (MOG, ii, 1926), ali do sada nema detaljnih analiza i procjene vrijednosti njihovog sadržaja. Posljednjih godina, naučnici koji su istraživali druge neobjavljene turske zbirke münşe'āt spominju još neke kopije ovih pisama, kao i neku dopunsku građu. I „Koca Nişānci“ Celāl-zāde Muşṭafā obuhvata u svom djelu Selīm-nāme (napisano 1560. god.) kompletan arapski tekst dugog pisma Selīm-a Ḳānşūh-u.

Pokušaću da u ovom radu ustanovim povezanost i hronologiju cijelog korpusa ove korespondencije, na osnovu materijala koji su mi do sada bili dostupni i da postavim lična pisma u istorijski kontekst. Takođe ću razmatrati na šta ukazuju sadržaj i ton ovih pisama, jesu li ciljevi svakog vladara vidljivi kroz ovu korespondenciju i je li ona zaista imala uticaja na tok istorijskih događaja u poslednjoj fazi osmansko-mamelučkih odnosa.