Turski jezik u XVI vijeku predstavljen u djelu Gẖazavāt-i Khayreddīn Paşẖa

Sažetak

Glavni cilj ovog rada je da se obrati pažnja na posebnu vrstu tekstova, vokalizirane tekstove pisane arapskim slovima koji se javljaju od početka turske književnosti u Anadoliji. Iako ovi tekstovi pokazuju konzervativan pravac iz njih se može pratiti razvoj govornog jezika.

Zbog toga sam mislio da će biti korisno da pnmJenim kriterij prof. G. Hazai-ja koji je iznio u svojoj knjizi Das Osmanisch-Türkische im XVII Jahrhunderts... , Budapest 1973, na jedan obiman tekst pisan arapskim slovima iz XVI vijeka, Gẖazavāt-i Khayreddīn Paşẖa od Murādī-ja, koji je sačuvan u rukopisu 1663 u Escurial-u u Madridu. Ovaj rukopis ima 320 folija, potpuno je vokaliziran, a napisan je bez svake sumnje između 1543. i 1578. godine.

Poredenje ograničeno na sistem vokala, izmedu teksta Gẖazavāt i teksta Marzubān-nāma (Z. Korkmaz, Ankara 1973) pisanog u drugoj polovini XIV vijeka koji je došao do nas kao prepis iz 1445. god. omogućuje mi da ukažem na raširenost izduženih slova i da pokažem javljanje scriptio plena i scriptio defectiva u otvorenim i zatvorenim slogovima u našem tekstu.

Što se tiče fonologije, ograničio sam se na fenomen labijalne i non-labijalne asimilacije u djelu Gẖazavāt. Ovdje je asimilacija mnogo razvijenija nego u Marzubān-nāme, ali ne postiže uvijek dimenzije kao u djelu Colloquia familiaria od Harsány-ja. Što se tiče safiksa, razmotrio sam najčešće medu safiksima naznačenim u dvije tabele na strani 434 i 435 u Hazaijevoj knjizi.

Naravno tekstovi pisani arapskim slovima su podložni da pokazuju konzervativan pravac, ali možemo utvrditi da ·podaci iz ovih tekstova nisu od manje vrijednosti od onih podataka koje pružaju tekstovi u transkripciji.