Stavovi egipćana prema otomanskim turcima U XVII i XVIII stoljeću

Sažetak

Suvremena historiografija pokušava često da objasni događaje bliskoistočnih društava prošlih stoljeća modernom političkom terminologijom što daje pogrešnu predstavu o tim društvima i njihovom unutrašnjem ustrojstvu. Tako se npr. dobija utisak da je u otomanskom Egiptu postojala permanentna borba između Egipćana i Turaka, odnosno između domaćeg stanovništva i otomanske vlasti, što je u osnovi pogrešno.

Da li su Egipćani u XVII i XVIII stoljeću gledali na Turke kao oružane neprijatelje ili su ih gledali kao muslimane sa sultanom na čelu, te da li su postojali konflikti između lokalnog stanovništva i centralne vlasti, pitanja su koja pobuđuju znanstveni interes i kao takva predmet su ovog rada. Osnovni izvori tih analiza su tri značajna rukopisa iz tog perioda u kojima se reflektiraju društvene i političke prilike Egipta u XVII i XVIII stoljeću.

Sigurno je da su Egipćani-Arapi u tom periodu bili svjesni kulturnih i jezičkih razlika između njih i vladalaca, tj. otomanskih Turaka. Isto tako, oni su osjećali i superiornost njihove kulture i jezika nad kulturom Turaka i turskim jezikom koji je bio jezik administracije, ali ne i religije. To se jasno vidi iz rukopisa na kojima je utemeljen ovaj rad i koji sa dosta sarkazma i satire govore o reprezentativnim predstavnicima turske administracije, te o--njihovim etičkim osobinama (posebno o kadijama).

Pored toga, u tim rukopisima se spominju i sukobi političke prirode koji se uglavnom svode na slijedeće: l. konflikte između esnafskih udruženja i pripadnika turske administracije (Oni nemaju širi politički karakter), te 2. sukobi centralne vlasti i Mamluka koji su i u otomanskom periodu ostali na značajnim pozicijama, pa su neki od njih težili osamostaljivanju.

Nezadovoljstva lokalnog stanovništva, međutim, bila su sporadična i javljala su se uglavnom, kako to autor zaključuje, zbog nedovoljno nabavki hrane, cijena robe široke potrošnje i vrijednosti novca. Zato je i Napoleon osvojivši Egipat postavljao Turke na značajna mjesta kako ne bi došlo do pobuna lokalnog stanovništva koje je radije prihvatalo Turke nego Mamluke i Francuze.