Kako institucije pričaju priče

zločin u Franjevačkom samostanu u Bosni

Sažetak

Godine 1855. u blizini Franjevačkog samostana u Plehanu pokraj Dervente ubijen je jedan bosanski musliman, a njegovo je tijelo spaljeno kako bi se prikrili tragovi zločina. Osmanske vlasti u Bosni optužile su za ubojstvo fratre i lokalne seljake katoličke vjere i zatočile nekoliko osoba koje su smatrale odgovornima za taj nemili događaj. Koristeći pisma franjevaca koji su izravno ili neizravno bili uključeni u spomenuti incident, kao i druge izvore iz tog vremena, autori ovoga članka analiziraju “plehanski slučaj” s ciljem da proniknu u način mišljenja (thought style, pojam Mary Douglas) jedne etničke i konfesionalne zajednice, u ovome slučaju bosanskih franjevaca. Autore zanima kako je franjevačka zajednica u Bosni sredinom 19. stoljeća u određenim situacijama razvijala svoj način mišljenje i kako su se njime franjevci koristili tumačeći konfliktne situacije i uporno odbijajući mogućnost samokritičke refleksije, pa čak i moralne dvojbe u slučaju ubojstva i skrnavljenja leša ubijene osobe.