Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku

Sažetak

Na osnovu turskih katastarskih popisa iz XVI st. autor ovdje objašnjava postanak Bijeljine, urbanog naselja u sjevernom, ravničarskom dijelu Bosne.

U XIV st. spominje se Bijeljina i franjevački samostan u njoj, očito sjedište istoimene župe. Pod tursku vlast ovo područje je potpalo defmitivno oko 1520. godine. Turski popisi Bijeljinom nazivaju samo nahiju, a centralno naselje Četvrtkovište, po zatečenom pazarnom danu četvrtkom. Tek od prve polovine XVII st. Bijeljinom je nazvano i centralno naselje (umjesto ranije Četvrtkovište). Utvrđeno je ujedno da se navedeni samostan (Conventus S. Mariae in Campo) nije nalazio u samoj Bijeljini nego u susjednom Koraju.

Nahija Bijeljina obuhvatala je u svemu 17 sela. Samo četvrtkovište je u prvoj polovini XVI st. (1533) predstavljalo maleno selo sa 14 domaćinstava, sva muslimanska. Inače, staro stanovništvo se dobrim dijelom bilo razbježala, pa su Turci u to područje naselili brojne vlahe-stočare.

Širenje islama išlo je relativno sporo. Godine 1604. konfesionalni omjer u toj nahiji bio je sljedeći: kršćani 686 i muslimani 286 kuća.

Iako na važnom putu prema Slavoniji samo naselje Bijeljina sporo se razvijalo. Navedene godine predstavljalo je naselje od svega oko 80 muslimanskih domaćinstava. Ipak do 1580. ispunjavalo je osnovne uvjete urbanog razvitka pa je dobilo status kasabe, tj. bili su podignuti nužni kulturni objekti i bio uspostavljen pazarni dan. Tu je za vrijeme sultana Sulejmana (1520 - 1566) podignuta prva džamija. Iste te godine bio je osnovan i bijeljinski kadiluk, kojem su osim bijeljinske pripadale još nahije Teočak i Koraj. Te godine je ujedno bio prenesen u Bijeljinu i godišnji sajam koji je dotle održavan u Koraj u. Time je Bijeljina postala administrativno-sudski, kulturni i privredni centar u tome ravničarskom trouglu između rijeka Save i Drine.