Mālikāna

Sažetak

Mālikāna kao doživotni zakup državnih dobara, za razliku od naročitog oblika mulk posjeda, predstavlja jednu sasvim novu osmansku pravnu instituciju. Ona je uspostavljena 1695. godine pod neposrednim uticajem finansijske krize u osmanskoj državi s ciljem njenog ublažavanja.

Poslije poraza Turaka pod Bečom (1683. godine) kada je narasla do tada neviđena potreba za novcem, državna dobra su ustupana ("prodavana") u doživotni zakup (mālikāna), tj. u specifičnu formu zakupa sa dvostrukim obavezama zakupca koje su se ispoljavale u tome što je prvo, zakupac prilikom prijema mālikāne morao da plati njenu cijenu u fiksnom iznosu (muaccel) i drugo, što je zakupac morao svake godine da plaća iznos koji se ranije davao na ime jednogodišnjeg zakupa (mukat'a) što se zvalo mueccel.

Sama država je od mālikāne imala više štete nego koristi, jer se davanjem dobara u mālikānu zadugo odrekla jednog od svojih glavnih izvora prihoda, a s druge . strane jačala materijalnu poziciju onih društvenih snaga koje su svojom pohlepom za materijalnim dobrima i vlašću podrivali i rušili autoritet sultana i države. To je naročito dolazilo do izražaja u onim krajevima Carstva gdje su čitave oblasti (sancak) i provincije davani u mālikānu. Stoga je centralna vlast počev od druge polovine XVIII stoljeća više puta bezuspješno pokušavala da ukine mālikānu, što joj je pošlo za rukom tek zavođenjem Tanzima (1839. godine).