Ćefileme sarajevskih kršćana iz 1788. godine

Sažetak

Ćefilema je bila jedna od neophodnih mjera turske sudsko-administrativne službe za održavanje reda i mira u nesigurno doba. Ova preventivna mjera sastojala se u tome što bi po naredbi guvernera pokrajine (vezira) sumnjivi stanovnici jedne varoši, sela ili kraja morali solidarno jamčiti jedan za drugoga. Shodno potrebi vezir bi izdao naredbu (bujuruldiju) svome povjereniku (muteselimu), ili, u odsutnosti ovoga kadiji, da uzme ćefilemu. Muteselim ili kadija bi u bilježnicu (defter) upisao sve one koji su obavezni po ćefilemi, naznačavajući ko jamči za navedenu osobu. Ovom mjerom ponekad je uspijevalo vlastima da spriječe pobune ili nemire, a ponekad je ćef:tlema uzirnana nakon ugušenog nemira. Popis koji se ovom prilikom sastavljao zvao se ,,kef:tleme defter".

Pod ćeftlemu su se obično uzimali muški stanovnici iznad 19 godina. Ponekad se pod ćef:tlemu uzimalo svo stanovništvo jednog grada ili kraja, ponekad opet samo pripadnici jednog staleža, na pr. zanatlije, ili pripadnici samo jedne konfesije. Jamčilo se u grupama od dvije, tri ili više osoba. U jednoj ćefilemi iz 1848. godine ima grupa od 150, 160, pa i od 170 osoba. Sve dosad poznate ćefileme uzimane su od muslimana ili od stanovnika svih konfesija, dok mi je poznata samo jedna ćefilema uzeta samo od kršćana (pravoslavnih i katolika).

Ćefileme je sastavljao muteselim u tri primjerka: jedan primjerak za vezira, drugi za kadiju koji je morao da ga unese u "sidžil", a treći je ostajao kod muteselima. Uz ,,keflleme defter" slata je i pismena zakletva u kojoj su navedene garancije koje oni preuzimaju na sebe.

U XVIII stoljeću zenička nahija se nalazila stalno pod ćefilemom. "Kefileme defter" se obnavljao svakih osam do deset godina. Ne zna se kada je ta praksa zavedena u ovoj nahiji. Takvi primjeri su nepoznati drugdje, ali to, vjerovatno, nije bio usamljen slučaj.

Onaj koji nije mogao naći jamca bivao je protjeran sa teritorije na kojoj se uzimala ćefilema. Dokumenti koji su nam poznati govore da se ćefilema uzimala u Bosni počevši od sredine XVI stoljeća do 1848. godine kada je izbila revolucija u Austriji.

Godine 1788. uzeta je ćefilema sarajevskih kršćana, dakle, za vrijeme rata između Austrije i Turske. Ovaj popis sadrži 625 osoba: 26 žena i 599 muškaraca od čega je 25 bilo odsutno iz Sarajeva. Stanovali su u 12 kvartova (mahala) i tri hana. Ovaj popis nam govori o učešću kršćana u privrednom životu Sarajeva. Po staležima, bilo je 330 obrtnika i trgovaca i 98 sluga kod obrtnika i zanatlija. Za 136 se ne spominje zanimanje, što ne znači da ga nisu imali.

Uz spis je pridodata proklamacija na turskom jeziku koju je Austrija uputila stanovništvu Bosne i Hercegovine opominjući ga da ne uzima učešća u otporu i prijeteći onima koji se pobune.