Nekretna dobra Ahmed-paše Hercegoviča u Dubrovniku izvor za pljačku Dubrovačke Republike

Sažetak

U ovom radu autor na osnovu podataka do kojih je došao proučavanjem tri fermana, jedan iz 1551., drugi iz 1589. i treći iz 1606 god., prati borbu potomaka za pravo na raspolaganje nekretnim dobrima Ahmed-paše Hercegovića. Na osnovu ranijih autorovih rasprava, zna se da je Ahmed-paša Hercegović sin hercega Stepana Vukčića. Kao mladić primio je islam i u braku sa kćerkom sultana Bajazida II imao je dva sina: Aliju i Mustafu. U fermanu iz 1551. pominje se i izvjesna el kiras Huma-sultan, koja se javlja kao uživalac zakupnine na neka dobra Ahmed-paše u Dubrovniku. Autor na osnovu ovog podatka zaključuje da je dotična el kiras Huma-sultan kćerka Ahmed-paše Hercegovića, za koju istoriografija nije znala. Kao nasljednik pomenutih dobara u ovom fermanu pominje se i izvjesni Vlatko, unuk Ahmed-pašinog brata Vlatka Vukčića. Međutim, ovim fermanom mu se odbija pravo na nasljedstvo.

Kako su 73 godine poslije smrti Ahmed-paše Hercegovića umrli i posljednji nasljednici, fermanom iz 1589 god. njegove nekretnine, koje su se sastojale od nekoliko kuća i vinograda u samom Dubrovniku, i zemljišnih posjeda u nahijama Konavle i Gruž, u njegovom zaleđu, date su na korišćenje dubrovačkoj vlasteli.

Treći ferman iz 1606. god. govori o sporu između izvjesnog Ejne ·hana i dubrovačke vlastele oko pomenutih dobara. Ejne-han se javlja kao zakupnik. ovih dobara u trogodišnjem iznosu od 100 tovara aspri. Svoje pravo na ove posjede Dubrovnik potkrepljuje fermanom iz 1589 godine.

U vezi ovog Ejne-hana autor daje jednu interesantnu pretpostavku. Pošto je nedvojbeno utvrdio da Ejne-han nije u srodstvu sa Ahmed pašom Hercegovićem, a javlja se kao zakupnik njegovih dobara, nameće se jedna misao. Nije li taj Ejne-han zakupljujući ova dobra i pokušajem da od njih obrazuje samostalan sandžak, želio da Dubrovnik sa kopnene strane sasvim opaše, odnosno da ga odsiječe od njegovog zaleđa, ili je to bio plan velikog vezira Sinan-paše, a Ejne-han samo oruđe u njegovim rukama? Međutim, jedno je jasno. Ejne-han je sigurno uživao naklonost velikog vezira jer je dobio berat o postavljanju za sandžakbega od "dubrovačke zemlje načinjenog sandžaka".

Qvaj ferman iz 1606 god. u stvari poništava obrazovanje sandžaka od dubrovačkih župa Konavla i Gruža, a pominje i nekog Hizira, dvorskog službenika, kao pretendenta na ovaj sandžak.