Kronika Ahmeda Hadžinesimovića iz Prusca

Sažetak

Ovaj rukopisni spis, koji je, po svojoj sadržini i namjeni, Više putopisna kronika, negQ1i· hristorija u današnjem smislu riječi, bez sumnje predstavlja autentičan dok:'ument jednog za Bosnu teškog i prelomnog vremena. Njen autor, Ahmed Hadžinesimović iz Prusca dao je, do u najsitnije detalje, opis boja između Austrije i ·Osmanske Carevine, te rusko-osmanskog rata. S obzirom da je pisac bio i svjedok i sudionik događaja, njegov opis možemo prihvatiti s pouzdanošću. Iako se ponekad čini da njegov tekst opterećuju sitni detalji, ipak, kod pažljivog čitanja, postajemo svjesni da bi mnogo toga za nas bilo izgubljeno da se nije našao jedan, uslovno nazvano, kroničar kao što je Ahmed Hadžinesimović.

Ovo rukopisno djelo, nesumnjivo, veoma je značajan izvor, s obzirom da osvjetljava jedan isječak, do sada nedovoljno istraženog, osamnaestog stoljeća.

O piscu ove purtopisne kronike, znamo veoma malo, onoliko koliko nam podataka pruža autograf. Njegovo pravo ime je Ahmed Hadžinesimović ibn Hasa. Zna se da je rođen u Pruscu, ali o njegovom djetinjstvu i školovanju možemo samo pretpostavljati. Po svemu sudeći, završio je jednu od domaćih medresa, a turski jezik je dalje sam usavršavao. Iako mu je rečenica slikovita i plastična, obzirom na ortografske i stilske greške, mogli bismo s dosta pouzdanja zaključiti da nije bio bogzna.kako obrazovan. Ipak mu se ne može odreći oštroumnost i krriti6ki odnos prema događajima, jer nastoji da ih uvijek predstavi čitaocu onakve kakvi su bili. Iako je kao učesnik osmanske "Vojske, koja je vodila teža,k i iscrpljujući rat, emotivno vezan za tu bitku, može se, s pravom, reći da čitaocu ne uskraćuje istinu.

O ovom važnom Hadžinesinovićevom spisu pisano je vrlo malo. Jedinu, do sada, dokumentiranu studiju ,dao je Tajib Okić u tekstu Jedan zaboravljeni istoričar XVIII veka (Ahmed Hadžinesimović iz Prusca). U ovoj studiji, Okić je iscrpno objasnio ovo rukopisno djelo i ,dao sve naše i strane izvore, koji se, na bilo kakav način dotiču ovog spisa.

Po našem mišljenju, njegov značaj je veliki iz više razloga: a) što će ovaj, do sada prvi puta, prevedeni autograf postati dostupan našim historičatrima, pa će poslužtiti kao pouzdan izvor za pisanje historije osamnaestog stoljeća. Tim prije, što pisac ne nabraja suhoparno predjele kroz koje je, kao ratnik ili zarobljenik, prošao, nego daje njihov detaljan opis i znamenitosti; b) što iz ovog spisa saznajemo raspoloženje osmanske vojske, utisak pod kojim su ratovali, odnosno smirenost i kada su u nevolji i gladni i žedni, vjerujući da to dolazi od Boga i ,da zato nema mjesta nikakvom očajanju, i konačno e) što je to autograf, pa nema nikakvih sumnji da je to prerađivano, dopunjava,no ili mijenjano.