O pojmu književnosti u primjeni na istraživanja naše duhovne baštine

Sažetak

U svome saopćenju autor ukazuje na brojne teškoće sa kojima se susreću istraživaći duhovne baštine naroda Bosne i Hercegovine, a osobito oni koji istražuju duhovnu baštinu Muslimana. Ta baština pripada različitim kultumopovijesnim krugovima i nastala jena različitim jezicima, pa je istraživanje, kako knjžnih izvora, tako i kontinuiteta i međuzavisnosti njenih faza razvoja, povezano sa potrebom i nuždom poznavanja mnogih jezika (arapski, perzijski, osmanski turski, latinski, crkvenoslavenski i srpskohrvatski), zatim brojnih različitih pisama (Ćirilica, glagoljica, latinica i arebica), te tradicija koje imaju svoje osnovno stablo, a prema kojima se naša duhovnost odnosi kao nešto što pripada tim stablima, ali se i izdvaja iz njih.

Kada se problem istraživanja duhovne baštine svede na istraživanje književnosti u njenom pisanom vidu, dakle kada se izuzme usmena narodna književnost i posmatra samo pisana umjetnička književnost i njene različite vrste, tada se, takoder, susrećemo sa brojnim poteškoćama. Pored poteškoća koje proizlaze iz činjenice da se unutar različitih tradicija i u dugom vremenskom dijapazonu, formirala različita struktura književne tradicije, te da je stoga veoma teško uspostavljati neka jedinstvenija mjerila za njenu procjenu i vrednovanje, osnovna teškoća ipak se sastoji u nedovoljnoj preciznosti samog pojma književnosti kada se on proicira na tako dugu i tako raznovrsnu tradiciju pismenog izražavanja.

U analizi ove problematike autor se bavi pitanjem definicije književnosti. On konstatira da se pojam književnosti, kao »u stabilnim formama izraženog duhovnog izraza sa namjerom da se proizvede efekt estetskog užitka«, javlja tek sredinom prošlog stoljeća i da se takav pojam, tj. pojam književnosti koji njen sadržaj svodi samo na djela lijepe književnosti (belletre)' ne može efikasno primjenjivati na ukupnu i osobito stariju književnu produkciju i tradiciju književnog izražavanja, a da se ne proizvede efekt njene prevelike redukcije i time osiromašenja.

Drugi pojam književnosti, tj. pojam koji književnost tretira kao ukupnost pisane riječi na jednom jeziku ili kod jednog naroda, također, ima svoje bitne slabosti. On previše proširuje područje književnog izraza i pod taj vid podvodi sve pisane tekstove, te se time književnost zapravo izjednačuje sa filologijom.