Djelo Dalīl al-sāʾirīn Imām-zāde Ḥasana al-Būsnawīja i faḍāʾilska literatura

tekstualni autoritet i sveti prostor

Sažetak

Faḍāʾili predstavljaju jedan od najpopularnijih proznih žanrova u kulturi klasičnih islamskih tekstova, koji je zbog svoje eklektičnosti privlačio au­tore/kompilatore različitih intelektualnih i duhovnih orijentacija poput Ibn al-Farağa al-Ğawzīja, Ğalal al-Dīna al-Suyūṭīja, Mulla ʿAlīja al-Qārīja, ili ʿAbd al-Ġānīja al-Nābulūsīja od 8. stoljeća (1. i 2. stoljeće po hidžri) pa sve duboko u period kojeg Marshall Hodgson naziva dobom “barutnih imperija’’. Prijemčivost ovog žanra se odražava u impresivno širokoj paleti tema koje obuhvata, te njegovo oslanjanje na autoritativnu hadisku tradiciju u toj mjeri da je i subvertira neselektivnim uključivanjem različitih vrsta nepouzdanih predaja. Faḍāʾilski žanr, pored toga, pokazao je izuzetnu otpornost i istrajnost u vremenu, nepotresenu bilo kakvim promjenama u čitalačkom ili stvaralačkom ukusu. Ovaj rad će nastojati da opiše osnovne karakteristike faḍāʾila, prikaže njihov razvoj i podjelu, sačini kraći pregled relevantne literature, objasni značaj faḍāʾila gradova i regija, te, naposljetku, predstavi faḍāʾilsko djelo Dalīl al-sāʾirīn ʾilā ziyārat Ḥabīb Rabb al-ʿālamīn Imām-zāde Ḥasana u kontekstu osmanske adaptacije ovog žanra, pomoću ukazivanja na dominantni diskurs prostora koji je stvarao nove odnose pripadanja i posjedovanja. Ovaj rad ipak neće ulaziti u razmatranje vjerodostojnosti hadisa koji se koriste u tom djelu, već će se fokusirati na njihovu upotrebu u kreiranju tekstualne reprezentacije Medine i potencijalnog utjecaja na recipijente.