Bošnjaci u bici kod Sente 1697. godine
viđenje pjesnika Fidai-bega
Sažetak
U ovom radu objavljujemo kritičko izdanje, prijevod i historijske, književnohistorijske i filološke komentare ukornice (tevbīxnāme) koju je bosanski pjesnik Fidai-beg spjevao o držanju Bošnjaka u bici kod Sente 11.IX 1697. godine. I on je bio učesnik te bitke. Pjesma je zapisana u zborniku Tliffx-i EnverT Muhamed Enveri-efendije Kadića (Sarajevo 1855 – Sarajevo 1931), pohranjenom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Istraživanja toga književnog spomenika dala su sljedeće rezultate:
1. Fidai-begova pjesma je značajan historijski izvor o bici kod Sente 11.IX 1697. godine. Ona posredno potvrđuje da su tvrdnje Luke Barke, dubrovačkog poklisara na Parti, o tome da se u bici spasila sva konjica prihvatljive, ako ne posve tačne.
2. Ova ukornica je sjajan izvor za historiju osmanskog i bosanskog spahijskog mentaliteta. U njoj je svojim preokupacijama i svjetonazorom progovorio čovjek osmanske provincijske srednje klase.
3. Ona je i jedinstven književni te značajan jezičl}i spomenik. Ona pripada kategorijama satirične poezije i autobiografskog narativa koje su veoma rijetke u osmanskoj književnosti, a svojom autosatiričnom dimenzijom iznimna je u povijesti te književnosti. Sto se jezičkih karakateristika tiče, pjesma nam svjedoči o specifičnostima osmanskog jezika obrazovanijih ljudi iz Bosne. U tom jeziku prepliću se osobine jezika divanske poezije, jednostavnijeg tzv. vulgarnoosmanskog te bosanskog dijalekta (Bosna Iehčesi) osmanskog jezika.
4. Pretpostaviti smo da je pjesnik Fidai-beg rodonačelnik kuće zvorničkih kapetana i sandžakbega Fidahića. Ukoliko je naša pretpostavka tačna, to predstavlja pomak u sagledavanju bosanskog kulturnog miljea u osmansko doba i osnažuje tezu da književnost na orijentalnim jezicima nije bila preokupacija uskog kruga uleme.