Turski pluskvamperfekt kao prevodni element nekih srpskohrvatskih glagolskih vremena

Sažetak

U ovom se radu, upoređivanjem romana Na Drini ćuprija Ive Andrića i njegovog prevoda na turski jezik (Drina Köprüsü), nastoji utvrditi koji se srpskohrvatski glagolski oblici prevode na turski jezik pluskvamperfektom s obzirom na to da je ovo glagolska vrijeme u turskom jeziku veoma frekventno dok je u srpskohrvatskom potisnuto iz upotrebe.

Naše je istraživanje pokazalo da je svaki srpskohrvatski pluskvamperfekt preveden na turski jezik pluskvamperfektom. Medutim, ovakvi su primjeri u našem korpusu srazmjerno rijetki. Najbrojniji su pak oni primjeri u kojima je turskim pluskvamperfektom preveden srpskohrvatski perfekt. Ovakve primjere imamo onda kada perfekt u tekstu na srpskohrvatskom jeziku označava radnju koja je udaljena od momenta govora, ili onda kada označava raniju od dvije međusobno povezane prošle radnje, dakle, kada je relativno upotrijebljen.

Svi ostali primjeri pluskvamperfekt a u prevodu romana Na Drini ćuprija proizilaze iz njegove funkcije preterita, što podrazumijeva da nekoliko formi pluskvamperfekta daju dopunsko pripovijedanje. Ova se upotreba turskog pluskvamperfekta može prepoznati u dužim opisima, ali i na kraćem dijelu teksta, kada iskaz sa predikatom u pluskvamperfektu ima funkciju dodatne informacije prekidajući sukcesivnost radnji izraženih drugim glagolskim vremenima (perfektom i imperfektom). Ovom funkcijom turskog pluskvamperfekta, kao i njegovom funkcijom markiranja prelaska na pripovijedanje i markiranja kraja jedne situacije mogu se objasniti slučajevi kada je srpskohrvatski historijski prezent i aorist preveden na turski jezik pluskvamperfektom.