Homonimija u arapskoj leksici

Sažetak

U prvom, uvodnom dijelu rada autor se kratko osvrnuo na rad nekih arapskih starijih i novijih filologa u vezi s proučavanjem semantike arapskog jezika koje ima značaja i za poznavanje pojave homonimije.

Zatim se uopćeno govorilo o djelovanju raznih endogenih i egzogenih sila i faktora na jezik uopće, a naročito na promjene njegovih riječi kako u fonetskom, morfološkom tako i u semantičkom pogledu.

Na stvaranje novih riječi i novih značenja spomenut je utjecaj primanja stranih riječi. Tu je zatim djelovanje raznih promjena značenja kroz duže ili kraće vremenske periode. Takve su promjene nastale na razne načine kao što su: ekstenzija i restrikcija značenja; figurativnom upotrebom riječi, usljed amelioracije ili deprecijacije prvobitnog (neutralnog, intelektualnog) značenja riječi, pod uplivom emotivne ili volitivne komponente ljudskog duhovnog bića.

U drugom, posebnom dijelu razmatraju se homonimi arapskog jezika. Tu je na početku istaknuta razlika između homonimije na jednoj strani, te polisemije, homoformije i homografa na drugoj.

Potom su (prema V.M.Belkinu) razjašnjene razlike između tzv. potpunih i nepotpunih homonima u arapskoj leksici.

Zatim je dat pregled (s primjerima) za tri obuhvatnije grupe homonima, a te su ove: leksički, derivacioni i gramatički.

Pokazalo se, kao i za onu prvu podjelu, kako su nastali homonimi u svim tim grupama, te kakve su njihove osobitosti na osnovu kojih se oni međusobno razlikuju.

U trećem, završnom dijelu rada izloženo je ukratko djelovanje raznih činilaca, prvenstveno semantičke prirode (npr. sinonimije) bilo na stvaranje bilo na nestajanje homonima ili samo nekih njihovih značenja. Postavljeno je i pitanje uticaja broja značenja pojedinih homonima, te koliko to utječe na održanje ili na njihovo potiskivanje iz upotrebe. Istaknuta je negativna strana postojanja semantički nevezanih brojnijih značenja pojedinih homonima zbog stvaranja nejasnosti i nesporazuma u jezičkoj komunikaciji među ljudima. Međutim, uprkos tome, treba obratiti veću pažnju pojavi homonimije i njoj srodnih semantičkih osobina arapskog jezika zbog njihove važnosti uopće, a posebno u vezi s normiranjem njegovog vokabulara.