Nad izvorima Kadićevog rukopisnog djela Tārīḫ-i Enverī
Ključne riječi:
Muhamed Enverī Kadić, Tārīḫ-i Enverī, Kadićeva Hronika, osmanski izvori, Bosna, SarajevoSažetak
Rukopisna zbirka Orijentalnog instituta koja je brojala 5263 kodeksa manuskripata na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, bila je jedna od najdragocjenijih na Balkanu. Ono po čemu je bila prepoznatljiva jesu mnogobrojna djela bošnjačkih autora pisana na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku, kao i rukopisi koje su prepisivali prepisivači sa prostora Bosne i Hercegovine. U stradanju Orijentalnog instituta 17. maja 1992. godine, pored rukopisne književne građe, nestalo je više stotina hiljada historijskih dokumenata koji su svjedočili o događanjima u Bosni i Hercegovini u okvirima Osmanskog carstva, koji predstavljaju prvorazredne originalne izvore za proučavanje kako opće tako i kulturne historije Bosne i Hercegovine. Tog dana uništeno je i šest od ukupno 28 svezaka jednog takvog prvorazrednog historijskog izvora, rukopisnog djela Bošnjaka Muhameda Enverî Kadića pod nazivom Tārīḫ-i Enverī / Enverijeva historija ( تاريخ انورى ). Riječ je o kopiji koju je Kadić ostavio svojim nasljednicima, a koju je Orijentalni institut otkupio za svoju rukopisnu zbirku. Dakle, poslije paljevine Instituta sačuvana su samo 22 sveska (OIS, R-29/2-10 i 16-28, stara signatura br. 4702/1-28). Djelo je u literaturi poznato kao Kadićeva Hronika, koja obuhvata period 766. – 1346. h.g. (1364/65 – 1927/28). Svaki svezak obuhvaća vremenski period 4-5 godina i sadrži oko 400 listova, što ukupno čini preko 11.000 stranica ispisanog teksta (formata 30 × 18 cm). Kadićeva Hronika je pisana na osmansko-turskom jeziku, sa ponekim fragmentom na arapskom i perzijskom, dok je jedan dio koji se odnosi na austrougarsko razdoblje pisan i na bosanskom jeziku i latinicom. On je svoje djelo pisao masnom olovkom, a uradio ga je u tri primjerka pomoću indiga. Jedan primjerak je pohranjen u Gazi Husrev-begovu biblioteku i radi se o autografu (GHB, Tārīḫ-i Enverī (TE), R-7301-7328). Za treći primjerak se pretpostavlja da se nalazi u jednoj od istanbulskih biblioteka, no međutim, još uvijek nemamo nikakva saznanja o ovoj kopiji niti se spominje u popisima rukopisa u zbirkama u Istanbulu.