O položaju hrvatskog seljaštva za vrijeme osmanske vladavine

Sažetak

Analiza “probnih uzoraka” iz osmanskih detaljnih poreznih popisa za područje dalmatinske Zagore, istočne Like, Slavonije i zapadnog Srijema (godišta 1528, 1550, 1565, 1568 i 1604), dopunjena iskazima drugih, turskih i neturskih izvora, dopušta preliminarne zaključke o nekim bitnim obilježjima osmanske fiskalne politike i njenim posljedicama u gospodarskoj i socijalnoj oblasti. Tako se, s jedne strane, potvrđuje ustaljeno mišljenje kako Osmanlije svojim upravnim mjerama nisu drastično mijenjah zatečeni način života i oblike privrednih aktivnosti seoskog stanovništva, ah su, s druge strane, polazeći od interesa centralizirane države da se osiguraju prihodi pripadnicima vojno-birokratske skupine (spahijama itd.), na racionalan način, proporcionalno jače oporezivali one grane agrarne proizvodnje koje nisu predstavljale bazar egzistencije puka, a malo ih nimalo temeljne proizvode neke regije. Čini se kao da je viškovima u ovčarstvu u dinarskoj, svinjogojstvu u panonskoj i vinogradarstvu u obje zone kao osnovi za život bila namijenjena uloga podmirivanja (nakon prodaje, na tržištu) gotovinskih dažbina državi, od glavarine do raznih izvanrednih nameta koji su sve više rasli i pretvarali se u novčane iznose. Postotni omjeri novčanih i naturalnih podavanja također sugeriraju takav zaključak.