Janičari u svjetlu Tuzlanskog sidžila 1644-1646. godine

Sažetak

Ovaj rad daje kraću analizu pojedinih podataka o janičarima u Tuzlanskom kraju koji su upisani u dokumente Tuzlanskog sidžila. Sidžil je iz 1054-55/1644-46. godine i čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu kao dio ostavine Osman Asaf-ef. Sokolovića. Mnogi kraći i duži upisi u Sidžilu koji se tiču janičara daju bolji uvid u historiju janičara Tuzlanskog kraja a i Osmanske države na tim područjima. U samom Tuzlanskom sidžilu janičari su upisani u velikom broju dokumenata bilo kao sami akteri nekog čina ili samo kao svjedoci, što govori o njihovoj brojnosti i prisutnosti u svim sferama života. Ono što je posebno interesantno jeste da dosta janičara u Tuzlanskom sidžilu jasno navodi svoje nemuslimansko porijeklo, neki čak navode svoje pretke i par generacija unazad, čime se jasno opovrgava tvrdnja balkanskih histriografija da je prelazak na islam značilo i smrt sjećanja. Pored toga autor na osnovu podatka u širi kontekst stavlja i problem janičarskog nasilja koje je bilo odraz nezadovoljstva prema tadašnjoj vlasti raznih grupa, a ne samo janičara, i očito se vidi da to nasilje nije bilo usmjereno prema određenim vjerskim ili etničkim zajednicama pod zaštitom Osmanske države. S obzirom da je veliki broj upisa u kojima se spominju janičari i koje je je nemoguće obraditi sve u jednom radu, ovaj rad je jedan mali doprinos još uvijek u potpunosti nerasvijetljenoj historiji janičara kako na području Bosne i Hercegovine tako i na ostalim područjima na kojima su vladali Osmanlije.