Vakufski krediti u Sarajevu prema podacima iz sidžila sarajevskog kadije iz godine 973, 974. I 975/1564,65 i 66.

Sažetak

Ovaj rad pisan je na osnovu podataka koji su zabilježeni u sidžilima (sudskim protokolima) sarajevskog kadije iz 972, 973. i 974. hidžretske godine (1564, 1565. i 1566), koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. U sidžilima su zabilježeni podaci samo za manje vakufe. Nema podataka za krupnije vakufe, kao što je na primjer vakuf Gazi Husrev-bega.

U sidžilima se spominju 53 vakufa kao zajmodavci (kreditori). Ukupan iznos njihovog pozajmljenog novca u spomenutim godinama bio je 455.512 akči (aspri), a kamata je iznosila 50.825 akči. Kada se toj cifri doda iznos od 1,200.000 akči gotovine Gazi Husrev-begova vakufa i 34.000 akči vakufa Muslihudina Čekrekčije, koji su zabilježeni u njihovim vakuf- namama, onda se dobije iznos koji je putem pozajmljivanja mogao povoljno utjecati na privredne prilike Sarajeva. Stvarni značaj tih gotovina može se najbolje ocijeniti upoređivanjem vrijednosti tadašnje akče, odnosno kada se izračuna njena kupovna moć. Prema podacima iz siđžila se vidi da se cijena goveda u to doba kretala oko 130 akči, cijena kože po jednoj oki 5-9 akči, bijela čoha prodavala se po 50 akči od aršina, obuća se prodavala po jednom paru 18-19 akči, cijena kuće kretala se od 1000-8000 akči itd.

Prema podacima iz vakuf-nama, novac se mogao pozajmljivati samo privrednicima, to jest samo onim licima koja su imala proizvodno zanimanje, jer su smo takva lica pružala garanciju da će pozajmljeni novac korisno upotrijebiti, uredno i na vrijeme vratiti dug.

Vakufi su pozajmljivali novac uz kamatu, mada je kamata, kao i lihva, u principu zabranjena šerijatom. Međutim, praksa je nametala potrebu da se novac daje u zajam uz kamatu, kako se glavnica ne bi smanjivala, odnosno pozajmljivanjem ne bi istopila. Stoga je praksa nametala potrebu da se novac daje na zajam uz kamatu. Pošto šerijatski pravnici nisu bih kompetentni da samovoljno mijenjaju odredbe osnovnih izvora šerijata, Kur’anai Hadisa, oni su se poslužili ustanovom (institutom) izigravanja, odnosno zaobilaženjem zakona, koji je poznat u šerijatskom pravu pod nazivom Hile-i šeriyye. Upravo se, izgleda, potreba i zaobilaženja nekih šerijatsko-pravnih odredaba osjetila u području obhgacionih odnosa, posebno kod ugovora o zajmu.

Obezbjeđivanje vakufskih kredita vršeno je na dva načina, putem jamstva ih putem zalaganja nekretnina. U citiranim sidžiiima najčešće je praktikovan prvi način, a samo u rijetkim slučajevim je praktikovana druga vrsta obezbjeđenja tražbina. Obaveza obezbjeđivanja zajma propisana je obično u aktima zavještanja, to jest u vakuf-namama. U tim aktima obično se naređuje da se novac daje u zajam poštenim ljudima i uz sigurne jamce, odnosno uz siguran zalog.