Vakufnama Hadži Ismaila, sina Husejna Halife iz Sarajeva druga dekada redžeba 1050. (1640.)

Sažetak

Vakufname su prvorazredni izvori za izučavanje historije gradova u doba osmanske vladavine. One sadrže niz značajnih podataka o urbanom razvitku gradova, podizanju raznih objekata, sakralnih, kulturnih, prosvjetnih, humanitarnih, komunalnih, stambenih i drugih, zatim o strukturi stanovništva, razvoju zanatstva itd.

Vakufnama Hadži Ismaila, sina Husejna halife iz Sarajeva iz druge dekade redžeba 1050. (1640.), koja se ovdje prvi puta objavljuje, nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, u sidžilu vakufnama br. 60, na str. 319. Pisana je mrskim jezikom, dosta čitko, ali sa izvjesnim brojem grešaka. Na početku vakufname nalazi se ovjera njenog prijepisa tadašnjeg sarajevkog kadije Muhammeda, sina Abdurrahmanovog.

Uvodni dio (ekpozicija) sadrži razmišljanje vakifa o ovozemaljskom živom, njegovoj prolaznosti i protkan je citatima iz Kur’ana, te hadisima. Zatim slijedi dispozicija, glavni dio u kome se govori šta je uvakufljeno i pod kojim uvjetima. Vakif hadži İsmail, sin Husejna halife, stanovnik Jahja-pašine mahale iz Sarajeva ovim dokumentom je zavještao gotov novac za posmrtnu opremu, učenje Kur’ana časnog, te za popravljanje česme i puta u Pazariću. Na kraju vakufname nalazi se legalizacija, kojom kadija donosi presudu o valjanosti uvakufljenja, te imena svjedoka koji potvrđuju ispravnost dokumenta.