Neki problemi u vezi s turkijskim dijelom Codexa Cumanicusa

Sažetak

U radu se, na osnovu jezičke analize turkijskog u Codexu Cumanicusu, ukazuje na nedostatke dosad prešutno podržavanoga shvatanja u turkologiji o tome da su sastavljači Codexa Cumanicusa bili Evropljani (italijanski i germanski misionari), koji su u to doba učili turkijski (kumanski). Pokreću se, dakle, nova pitanja koja se tiču porijekla i sastavljača, i prepisivača, i korektora, kao i tumača turkijskoga dijela Codexa Cumanicusa. Nude se nove mogućnosti odgovora na postavljene probleme.

Pri nominaciji jezika Codexa Cumanicusa, tvrdnja da se tu radi o kipčačkom u turkologiji je, za njegovo znanstveno proučavanje, isto toliko štete nanijela koliko i tvrdnja da se radi o "turskom jeziku stranaca" (ecnebi Türkçesi). Trenutno je najprihvatljiviji stav da je pisac Codexa Cumanicusa kumanskog porijekla. A o tome da su sastavljači Codexa Cumanicusa turkijskog porijekla svjedoči također i jako precizna upotreba vjerske "turkijsko-šamanske" terminologije i izraza, koji na takav način nisu mogli biti poznati strancima.

Na osnovu analize skraćenica i ispravki pri piijepisu rukopisa, mogli bismo pretpostaviti da su i prepisivači i korektori turkijskog dijela Codexa Cumanicusa bili turkijskog porijekla; neke su riječi ranije bile fonološki bliske, naprimjer, ujgurskom, dok se nakon ispravki stiče dojam kao da je korektor tog dijela Codexa Cumanicusa kipčačkog porijekla. Slično je i sa oblicima riječi koje su ranije bile blizu hazarskom da bi kasnije, nakon dodatnih ispravki, postale bliže njihovom čagatajskom "izgovoru". Također, na osnovu transliteracije pojedinih riječi, zapažamo i grafeme za obilježavanje pojedinih fonema koji približno odgovaraju nekim fonemima u današnjem uzbečkom.

Perzijski u Codexu Cumanicusu potječe najvjerovatnije od Turaka koji su znali perzijski, o čemu svjedoče jezičke osobitosti tog dijela rječnika - to nije perzijski kojim su govorili Perzijanci u to doba. Tekstove na njemačkom unutar dijela Codexa Cumanicusa sa kraćim turkijsko-njemačkim tekstovima najvjerovatnije su pisali Turci koji su jedno vrijeme u Evropi učili njemački. Njemački u Codexu Cumanicusu nije onakav kakvim su govorili Nijemci u to doba. Turkijski (türkîce) u Codexu Cumanicusu najvjerovatnije je bio zajednički "pisani jezik" kojim su se turkijski narodi koristili između 12. i 14. stoljeća. Ako su evropski misionari i učili taj jezik, na osnovu analize samog prijevoda, zasigurno možemo ustvrditi da oni nisu imali velikog udjela u prevođenju Codexa Cumanicusa na turkijski, premda postoje indicije da je pri bilježenju različitih informacija u Codexu Cumanicusu bilo i zajedničkog rada.

Treba napomenuti da je raniji naziv ovog višejezičkog rječnika bio samo Codex {Zbirka), stoje daleko precizniji i sa jezičkog aspekta adekvatniji naziv od naziva koji mu je dao Geza Kuun (Codex Cumanicus / Kumanska zbirka). S obzirom na jezičke osobitosti, dakle, za spomenuto djelo podesniji bi bio naziv "Codex Uyguncuk. Spomenuta i još brojna, slična pitanja u vezi s Codexom Cumanicusom i danas su otvorena, što potvrđuje i ova studija.