Kazivanje o Jusufu

od kur’anskog prototeksta do kratkih poetskih formi u divanskoj poeziji Bošnjaka

Sažetak

U prvom dijelu rada ukazali smo na neke za nas ključne motive iz kur’anskog kazivanja o Jusufu, skrenuli pažnju na tefsirska tumačenja ovih motiva, te donijeli natuknicu o različitostima fabule ovog kazivanja u Starom zavjetu, u odnosu na Kur’an. U drugom dijelu smo ukratko ukazali na neke, nama osobito zanimljive, zajedničke elemente turskih narativnih spjevova (mesnevija) koji tematiziraju Najljepše kazivanje, te na karakterizaciju protagonista i “iščitavanje” njihova puta. U trećem dijelu rada smo kroz primjere stihova bošnjačkih autora osmanskog perioda ukazali na referencije i aluzije na ovu veoma kompleksnu temu.

I iz ovdje prikazanoga relativno skromnoga broja primjera, jasno je da je Najljepše kazivanje, i kroz Sveti tekst i kroz reinterpretacije u narativnim spjevovima kroz mnoštvo upečatljivih motiva i situacija našim autorima bilo poznato, i uvijek nanovo promišljano, da je referirano na vječitu aktualnost i mnoštvo bitnih poruka, prizora, odnosa, situacija iz ovoga sadržaja, te rekonstruirano u osobnome iskustvu pjesnika. Uočili smo nekoliko cjelovitih kratkih poetskih formi koje referiraju na ovo kazivanje, spomen narativnih spjevova o Jusufu i Zulejhi, spomen Jusufa u poslaničkome rodoslovu, Jusufove nadnaravne ljepote, motive sna, zavisti Jusufove braće, bunara, dražbe, Jakubove tuge za nestalim sinom, Zulejhine ljubavi, čina pozivanja na grijeh i njena kajanja, palače koju je podigla za Jusufa, motive Jusufove košulje, svjedočenje novorođenčeta u kolijevci, te Jusufa u tamnici, i ponudili neke opservacije o transponiranom značenju ovih referencija i aluzija.