Vakufi u Požeškom i Pakračkom sandžaku u periodu osmanske vlasti

Sažetak

U Slavoniji, jednoj od pokrajina današnje Hrvatske, osmanska vlast je uspostavljena u prvoj polovici 16. stoljeća, a zvanično je okončana Karlovačkim mirom 1699. godine, dok se to stvarno desilo nešto ranije. Na ovom području uspostavljena su dva sandžaka: Požeški sandžak, sa sjedištem u Požegi, koji je zahvatao istočni i najveći dio Slavonije, osnovan 1538. godine, te Pakrački (Čazmanski, Četnički) sandžak, u zapadnom dijelu Slavonije, koji je svoj naziv mijenjao prema tome kako se mijenjalo sjedište sandžaka, osnovan 1552. godine. Oba sandžaka su se povremeno nalazila u sastavu Bosasnskog ejaleta.

S obzirom na to da su oba ova sandžaka smatrana krajištem (serhat), požeški manjim dijelom, a pakrački u potpunosti, taj se njihov status odražavao na sve sfere života, pa svakako i na aktivnosti u sferi vakufa. Iako zbog toga oni nisu predstavljali pogodan teren za uspostavljanje većih i značajnijih vakufa, ipak su mnogi pojedinci podigli različite objekte kako vjerskog, tako i utilitarnog karaktera u različitim mjestima ovih sandžaka. Sami vakifi su također bili različitog društvenog položaja: od upravljača sandžakom do sitnih zanatlija.

Svi tragovi materijalne kulture nestali su vrlo brzo nakon odlaska Osmanlija. Danas u Slavoniji postoji sačuvan samo jedan objekat iz tog perioda: džamija u Đakovu, koja je sačuvana tako što je bila pretvorena u crkvu. Ona stoji kao muzejski eksponat, sa sačuvanim elementima i džamije i crkve.