Obrada krzna u Valide hanu: neka zapažanja o odnosima esnafa i vakufa u 18. stoljeću

Some Observations of Relationships Between Guilds and Waqfs in the 18th Century

Sažetak

U ovom radu obrađene su neke od osnovih karakteristika socijalne historije zanatlija u Istanbulu u drugoj polovini 18. vijeka. Akcenat je stavljen na socijalne i ekonomske vezane za hanove. U ovom kontekstu han ne označava objekte za smještaj putnika ili za stanovanje neoženjenih zanatlija i njihovih ciraka, nego građevinske objekte različitih veličina, u kojima se koncentrisao veći broj dućana istog zanata. Dokumenti koji su autoru stajali na raspolaganju odnose se na jedan takav han u Istanbulu u kojem su se prerađivale i prodavale razne vrste krzna. Radi so o dosada neobjavljenom dokumentu iz Cevdet-Iktisat kataloga iz godine 1168 (1754), koji se nalazi u Başbakanlık Arhivu i dokumentima, koji su objavljeni u “Istanbul Esnaf Targhi 1,2 (= Istanbul Külliyatı I, VIII).

U prvom dijelu predstavljeni su opšti ekonomski uslovi u kojima su djelovali esnafi. Koncentracija obrtnika istog zanata najednom mjestu bila je oduvijek jedna od najznačajnijih karakteristika osmanskog ekonomskog sistema. U drugoj polovini 18. vijeka to se stanje u Istanbulu znatno mijenja. Povećana imigracija u grad i vlasništvo mnogobrojnih zanatskih radnji od strane vakfa pospješuju dekoncentraciju obrtništva. Jedan od čestih razloga zašto su zanatlije napuštali dućane i tražili drugo mjesto ili način za obezbjeđivanje egzistencije bilo je često povećavanje kirije od strane vakufa.

I pored ovakvih tendencija osmanskog ekonomskog sistema u dragoj polovini 18. vijeka, država je podsticala pojačanu koncentraciju dućana istog zanata na jednome mjestu. Ovakav sistem je omogućavao lakšu kontrolu nad obrtništvom i efikasnije oporezivanje. Osim toga, koncentracija dućana zanata na jednom mjestu pospješivala je i uspješniju kontrolu proizvodnje i proizvoda. Strožija socijalna kontrola na ovakvim mjestima značila je sa druge strane i svojevrsnu zaštitu za njihove šegrte. Jedna od zaštitnih mjera bila je i uvođenje icareteyn-sistema (duple stanarine), kroz što se pokušavalo spriječiti nekontrolirano povećanje kirija od strane vakufa.

U drugom dijelu opširnije su prikazani neki aspekti društvenog života u krznarskom hanu (Valide han) iz godine 1168 / 1754. Jedna od najvažnijih funkcija ovog hana bilo je snabdijevanje sultanskog dvora krznenim proizvodima. Han je trebalo da funkcionira kao centralno mjesto za preradu i trgovinu krznima u Istanbulu. Ali kako u našem radu obrađeni dokumenti pokazuju, to u stvarnosti nije bio slučaj. Iako je trgovina krznima na drugim mjestima bila strogo zabranjena, dokumenti jasno pokazuju njeno postojanje. Tako stoji da su ovakvi trgovci morali računati sa zatvaranjem njihovih dućana ili čak sa smrtnim kaznama. Interesantno je još napomenuti da su smrtne kazne u ovakvim slučajevima izricane od strane kürkcii base.

Za potpunije sagledavanje osmanske socijalne, ekonomske i kulturne historije, od velike je važnosti i proučavanje različitih aspekata esnafske problematike u raznim krajevima Osmanskog Carstva. Ovaj rad nudi i pregled do sada proučavane problematike osmanskih esnafa i opširan uvid u postojeću literaturu.