Mostar u turskoj pjesmi iz XVII vijeka

Sažetak

Uz Sarajevo, grad o kojem su napisane brojne pjesme (M. Hanžić, “Sarajevo u turskoj pjesmi”, Glasnik IVZ, Sarajevo, 1943., br. 7-12; O. Mušić, “Jedna turska pjesma 0 Sarajevu iz XVII vijeka”, Prilozi III-IV, Sarajevo, 1952.-53., str. 575-587), Mostar je drugi grad 0 kojem su naši ljudi pisali pjesme na turskom. Zajedno sa Sarajevom i njegovim džamijama, školama, javim kupatilima, bibliotekama, hanovima i česmama - Mostar je postao jedan od najznačajnijih gradova u Herceg-Bosni i dao nam relativno najveći broj učenih ljudi i pjesnika.

Zajedno sa biografskim podacima o čuvenom mostarskom pjesniku Derviš- -paši Bajezidagiću, dr. Safet-beg Bašagić je objavio i njegovu pjesmu o Mostaru i osam slobodno prevedenih strofa (Dr. Safet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912., str. 39-50). Objavio je naziru (paralelu) iz Derviš-pašine ode Mostaru, i samo dvije strofe ode “nekog Derviš-efendije iz Mostara” bez bilo kakvih dodatnih komentara (ditto, str. 43-87).

U ovom radu, ove dvije pjesme, dva Derviša iz Mostara, pjesma Derviš- -paše Bajezidagića ima devet, a ne osam stihova, za razliku od verzije koju je objavio Bašagić. U usporedbi sa odom Derviš-paše, pjesma o Mostaru hadži Derviš-efendije također ima devet stihova. Upoređujući ove dvije pjesme o Mostaru, može se zaključiti daje Derviš-efendijina, u pogledu opisa i ljepote jezika, podjednako bogata kao i pjesma Derviš-paše. Iako je Bašagić mislio da Derviš-efendijina “kaska za svojim uzorom, i nije mu ni blizu”, ovakvo mišljenje je neutemeljeno. Pjesma o Mostaru do sada nepoznatog pjesnika, Tabije Mostarskog, objavljena je uz ove dvije. Ima trinaest sthihova iste metrike (el-hezeğ), isto kao i pjesme dva Derviša, i ne zaostaje za njima u ljepoti jezika i opisima.

Čuveni most na rijeci Neretvi u Mostaru posebno je opisan u sve tri pjesme. Ovaj most, i danas mostarska atrakcija, inspirirao je i pjesnika Medžaziju, koji je o njemu napisao izuzetne stihove. Medžazijina pjesma puna je alegorija i metafora apstraktne, skoro nerazumljive usporedbe. To je vjerovatno razlog što Bašagić nije ni pokušao prevesti Medžazijinu poeziju. Za nju je Bašagić rekao da sadrži “istinski misteriozne metafore” (ditto, str. 56). Sedamnaest je stihova, uglavnom opisa mosta, a neki su, zbog slikovitih usporedbi, teški za razumjeti. To je vjerovatno razlog stoje Bašagić tako odlučno odbacivao Medžaziju kao pjesnika.

Pjesnik Husein-efendija Čatrnja napisao je tri pjesme o vještini pehlivana, koji neustrašivo igraju na konopcu razapetom nad mostom, od jedne obale do druge. Rekao je da su oni uspjeli nešto što nisu “ni Arapi, ni Perzijanci, ni Latini”. Ovdje pjesnik upoređuje život sa pehlivanovim hodom po konopcu, i savjetuje ljudima da žive u ovom svijetu čestito i bogobojazno, da bi na onom bili spašeni.

Gradnju mosta i tvrđave, i rekonstrukciju česmi u Mostaru, spomenuli su anonimni pjesnici u vješto sastavljenim kronostihovima. Prema ebdžed hesa- bu, spomenuti su sljedeći datumi: gradnja mosta 973. h. - 1566-67, gradnja tvrđave 1108. h. - 1696.-97, popravak česmi 1113. h. - 1701-2.

Treba naglasiti da su posljednji stihovi kronostiha o popravci česmi rijedak primjer znanja i vještine neznanog pjesnika. Ovaj krnostih sadrži datume predstavljene zbirom brojčanih vrijednosti slova sa dijakritičkim znacima u prvom dijelu stiha, i zbirom brojčanih vrijednosti slova bez dijakritičkih znakova u drugom.