O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku

Sažetak

Određeni broj arapskih riječi došao je u srpskohrvatski preko raznih evropskih jezika. Jedan dio sastoji se od direktnih posuđenica iz arapskog, mali broj je došao iz perzijskog, a većina ih je najvjerovatnije došla preko turskog. Ovo je dosta očito, imajući u vidu da u turskom ima mnogo posuđenica iz arapskog, s jedne strane, a da su, s druge, Turci ovdje vjekovima vladali. Upravo zato je, u jednu ruku, bilo opravdano prirodno uključivati i arabizme u turcizme, iako postoji relativno velik broj pravih arabizama. Tako, naprimjer, od nekih 6.500 turcizama uvedenih u posljednji i najveći rječnik te vrste objavljen u Jugoslaviji, autora Abdulaha Skaljića (vidi fusnotu četiri u ovom tekstu), 3.800 riječi su, zapravo, arapskog porijekla. Većina muslimanskih vlastitih imena arapskog su porijekla. Situacija je slična sa riječima koje se tiču vjerskog života muslimana, ali i pored toga postoji veliki broj arabizama koji označavaju ideje iz najrazličitijih aspekata života.

Ovaj se rad bavi uglavnom fonetskim promjenama koje su prošle arapske posuđenice, bilo da su u to vrijeme ušle u srpskohrvatski preko jezika kroz koji su došle, ili oboje.

U dijelu teksta koji se bavi konsonantima u arabizmima navode se najznačajnije zamjene za arapske konsonante, svjesne ili nesvjesne. Navedene su po fiziološkoj grupi, definirane mjestom artikulacije, počevši od labijala, pa sve do laringala.

Pod zasebnim podnaslovom, razmatraju se pitanja kao što su gubitak, dodatak, umetanje, metateza, asimilacija, disimilacija i palatalizacija konsonanata.

Potom se razmatraju promjene u vokalnom sistemu arabizama, te slijede primjeri najznačajnijih pojava koje se tiču arapskih vokala, kao što su asimilacija, disimilacija, umetanje, dodatak i gubitak, njihove kvalitativne promjene i, na kraju, neke promjedbe o akcentima u arapskim posuđenicama.

Naredno poglavlje daje kratki okvir tvorbe arabizama, prvo onih koji su nastali derivacijom sufiksa i prefiksa iz srpskohrvatskog i nekih drugih jezika. Zatim se daju kratke ali najznačajnije karakteristike načina na koji se arapske riječi transformiraju u naše.

Pod kratkim zasebnim naslovom mogu se naći primjedbe u vezi sa nekim sintaksičkim i semantičkim karakteristikama arapskih posuđenica.

Na kraju rada ukazuje se na potrebu da se prikupe svi arabizmi (možda u okviru turcizama) u svim dijelovima zemlje gdje se pojavljuju, a i u cjelokupnoj jugoslavenskoj literaturi, pošto ništa nije u potpunosti nestalo, i zato što postupno izlaze iz upotrebe i postaju arhaični, kako u govornom tako i u pisanome jeziku.

Osim toga, prikupljanje i izučavanje arabizama u srpskohrvatskom bilo bi zanimljivo iz ugla samog arapskog, jer arapski element u našem jeziku povezan je ne samo sa utjecajem koji je arapski imao, već i sa utjecajem arapske, a posebno islamske kulture uopće.