Osmansko nasljeđe u Bosni i Hercegovini prema dokumentima osmanskog arhiva predsjedništva vlade

Sažetak

U skoro svim fondovima Başbakanlik Osmanlı Arşivi, što se od strane naučnih radnika svijeta prihvata kao jedan od najbogatijih po broju i vrsti dokumenata, koji su izvor prvoga reda za radove istoričara i istraživača, nalazi se na hiljade dokumenata vezanih za Bosnu i Hercegovinu.

Pošto su Turci još od prvog perioda svoje istorije imali ideju da zapisuju zvanične postupke i, čuvajući prikupljene državne dokumente, formiraju arhiv (Hazine-i Evrak), nastalo je na milione dokumenta, koji se odnose na skoro sva područja desetina zemalja, koje su, pod šest i po stoljeća dugom upravom Osmanskog carstva, zauzimale prostor od više miliona kvadratnih kilometara, a nakon što je Osmansko carstvo nestalo u istoriji, ovaj bogati arhivski materijal preuzela je Republika Turska.

Ovo bogato istorijsko nasljeđe, koje je vrlo važno ne samo zbog toga što iz prošlosti u budućnost prenosi istorijske-ekonomske-vojne-političke-geografske i religijske podatke, nego i zbog toga što istovremeno odslikava zvanične postupke države i njenu birokratsku građu u periodima na koje se odnosi, posjeduje nedostižnu vrijednost u pogledu umjetničkog uživanja kao svaki pojedinač ni primjerak, počevši od pisma i pozlate u dokumentima, zatim korištenog papira i mastila i korica i ovitaka zbirki.

Prirodno je da je u ovom pogledu Hazine-i Evrak osnovni izvor za istorijsko nasljeđe jedne pokrajine kao što je Bosna i Hercegovina, kojoj je Osmansko carstvo uvijek davalo prednost i trudilo se da joj pruži najbolje od onoga što i samo ima. Osmansko carstvo je, bilo u upravnom pogledu, bilo u pogledu institucija realiziranih u ovim pokrajinama, Bosnu i Hercegovinu uvijek držalo privilegiranom u polju svoje pažnje. Napokon, još je 1478. godine sultan Mehmed Fatih u carskoj Ahdnami, koju je dao bosanskim svećenicima (vid. dodatak 13) zabilježio pojavu svoje blagonaklonosti prema bosanskim svećenicima i njihovo stavljanje pod njegovu zaštitu.

Kako god je na osnovu dokumenata koji se danas nalaze u Osmanskom arhivu Predsjedništva vlade potvrđen svaki postupak . svaki podatak i svaki dokument nastao prilikom čina kojim su Turci formirali vakufe, kao i njihova ozbiljnost prilikom zavještanja dobra uzvišenom Allahu, tako su ovi podaci vidljivi i u tursko-islamskim vakufima unutar i izvan granica Republike Turske. Turci su zaista, osnivajući vakuf, vodili računa da se on ni na koji način i ni pod kojim uslovima ne ošteti, a zahvaljujući ovim vjersko-dobrotvorno-humanim institucijama, održavali uspravnima socijalnu konstrukciju pokrajina koje su se nalazile pod njihovom upravom, pravdu i milosrđe, međusobno pomaganje, te tako pružili jedan primjer nevjerovatno visokog stepena civilizacije. Oni vakufi koji su još i danas na nogama, živi su svjedoci ovome. I primjeri i rezimei dokumenata navedenih u referatu jasno izražavaju ovu činjenicu.