Pokrajinski arhivi u osmanskom periodu

Sažetak

Pokrajinske institucije vlasti u Osmanskoj državi koje su bile u stalnoj vezi sa centralnom birokracijom trudile su se da idu u korak sa radom centralne vlasti na sistematičnom čuvanju dokumentacije. Pokrajinske vlasti bile su obavezne da po određenom metodu i u jednom sređenom obliku čuvaju zvanične dokumente. Ti dokumenti su predstavljali kako dotok informacija od strane centralne vlasti, tako i rezultate rada na lokalnom nivou. U periodu prije Tanzimata kadija bio je glavni centar pokrajinske vlasti, pa su iz tog razloga ovi dokumenti bili obuhvaćeni kadijskim ili šerijatskim sidžilima. Šerijatski sidžili predstavljaju temelj pokrajinske arhivistike. U njima su se, osim sudskih predmeta rješavanih pred kadijom, bilježili i prijepisi raznih dokumenata kao što su vakufname, testamenti, dokumenti o kupoprodaji, zaduživanju, kao i fermani, berati i drugi zvanični dokumenti.

Osim toga u pokrajinama su osnivani i arhivi ejaleta i sandžaka. U ovim arhivima čuvani su defteri u koje su unošene odluke lokalnih vlasti i naredbe koje su dolazile sa viših instanci. Centralna vlast je strogo vodila računa da se ovi arhivi sistematski i kontinuirano vode i u tom cilju izdavane su naredbe. Nažalost, većina ovih pokrajinskih osmanskih arhiva stradala je, naročito u postosmanskom periodu u ratovima, požarima, prirodnim nepogodama ili jednostavno ljudskom nebrigom. To se dešava i u naše vrijeme, a primjer je stradanje kompletnih zbirki Orijentalnog instituta 1992. izazvano zapaljivom granatom ispaljenom sa srpskih položaja u okolini Sarajeva.

Ipak, u državama koju su nekad bile pod vlašću Osmanskog carstva u arhivima, muzejima i drugim institucijama još uvijek se čuva izvjestan broj osmanskih dokumenata, veoma značajnih za proučavanje kako lokalne historije, tako i historije Osmanskog carstva u cjelini.