O suodnosu padežne i prijedložne semantike u Berbićevom opisu bosanskog i turskog jezika

Sažetak

Polazišna osnova za moguće razrješavanje jednog od vrlo zanimljivih pitanja u današnjoj evropskoj turkologiji u oblasti kontrastivnog jezikoslovlja . kako se u turskom iskazuje značenje indoevropskih prepozicija/prijedloga. jeste razrješenje suodnosa padežne i prijedložne semantike. U radu se daje osvrt na tu vrstu suodnosa padeža i prijedloga u bosanskom i turskom jeziku na primjeru Berbićeve bosansko-turske gramatike Boşnakça Türkçe Muallimi. Bosanski turski učitelj (1893). Autor rada došao je do sljedećega zaključka: pri opisu imenica u bosanskom jeziku Berbić i formalno razdvaja padeže i prijedloge kao različite jezičke jedinice. Pri opisu padeža i .prijedloga. u turskom jeziku Berbić često koristi iste jezičke jedinice za neke padeže i prijedloge. No, budući da daje opis vrste riječi koja formalno-klasifikacijski ne postoji u turskom jeziku (opis prijedloga), s jedne strane, i da uporedo daje opis padežne i prijedložne semantike u maternjem (L1) i turskom (L2) jeziku, do izražaja dolazi vrlo zanimljiva pojava da se prvo pokušava iz bosanskih prijedloga izvući neka apstraktna, univerzalna kategorija .prijedložnoga. značenja koja se nastoji i formalno-klasifikacijski primijeniti u gramatičkome sistemu turskog (L2) jezika. Ukratko, na osnovu značenja vrste riječi u maternjem (L1) jeziku, uvodi se .nova. vrsta riječi u turski (L2), a pri tom se i neki padežni nastavci ubrajaju (i gotovo poistovjećuju) u vrstu riječi koja se imenuje prijedlozima (u L2 jeziku). Dakle, povezanost se padeža i prijedloga očituje, kako se vidi iz gramatike, kako na morfosintaktičkoj tako i na sintaktičko-semantičkoj razini, a povezanost značenja padeža i prijedloga u L1 i L2 jeziku, možemo zaključiti, univerzalno je obilježje na osnovu kojeg je ostvareno njihovo kontrastiranje u bosanskom i turskome jeziku.