Prijedlozi u arapskom jeziku kao raskrivatelji novih semantičkih potencijala

Sažetak

Prijedlozi u arapskom jeziku pripadaju skupini značenjskih čestica, ili riječi koje, barem prema tradicionalnim arapskim gramatičarskim školama, nemaju vlastiti leksički potencijal, već do izražaja dolaze u datome jezičkom kontekstu. Među dvadeset i tri skupine čestica, oni predstavljaju najaktivniju skupinu, a kao takvi pripadaju grupi aktivnih čestica, odnosno čestica koje imaju rekciju kakva se realizira na riječi kojoj prethode. Takva pozicija prijedloga ispred imena, reflektira se genitivom imena koji se može manifestirati na eksplicitan ili implicitan način, ili pretpostavljati prema položaju u rečenici.

Iako se prema mišljenju znatnog broja jezikoslovaca, prijedlozima ne odriču određeni leksički potencijali u situacijama kada se posmatraju u kontekstu, značenja im se upotpunjavaju tek nakon vezivanja s imenima i glagolima, a oni pokazuju raznolike mogućnosti nijansiranja semantike glagola koje prate ali i ostavljaju mogućnost njihove semantičke tranzicije. Uloga prijedloga u sferi kur’anske poetike je zadivljujuća.

Opća zapažanja koja se odnose na leksička značenja prijedloga u arapskom jeziku upućuju na slijedeće: arapski prijedlozi su višeznačni; različiti prijedlozi dijele zajednička značenja što im omogućuje da u određenom kontekstu budu uzajamno zamjenljivi; svaki prijedlog je prepoznatljiv po jednom (primarnom) značenju ali može imati i brojna druga sekundarna značenja; značenje glagola koje prate prijedlozi u arapskom jeziku u većini slučajeva kompatibilno je značenju prijedloga; promjena u značenju baznog glagola rezultira promjenu prijedloga ili njegovoga baznog značenja koje ga prati. Osam je najfrekventnijih izvornih prijedloga koji ostvaruju čvrstu vezu sa glagolima i koji se pojavljuju u Kur’anu, koji je bio i korpus našeg istraživanja a oni su bili i predmet naše pažnje u ovome radu – to su: ل ,ب ,في ,على ,عن ,إلى ,من i .حتّى

Iako morfološka, sintaksička i leksička obilježja prijedloga koja nalazimo u brojnim gramatikama koje su bile predmet naše pažnje upućuju na prijedloge kao drugostepene ili sekundarne dijelove rečenice njihova suštinska uloga je suprotstavljena tome jer prijedlozi predstavljaju živi dio jezika i aktivno utiču na bogaćenje jezičkog potencijala. Činjenica da prijedlozi imaju značajan udio u produkciji novih značenja u arapskom jeziku potvrđuje da oni nisu do kraja lišeni svojih semantičkih potencijala.