Intertekstualnost u djelu Šejha Juje Komentar “Stotinu regensa”

Sažetak

U radu se intertekstualnost u djelu Šejha Juje Komentar “Stotinu regensa” posmatra iz ugla poststrukturalnih teorija po kojima svaki tekst nastaje kao spoj čitavog univerzuma tekstova. Kako je riječ o klasičnom tekstu rukopisa i komentaru, u njemu dominira citatnost kao postupak eksplicitne intertekstualnosti isticanjem prototeksta u odnosu na metatekst. U radu će se problematizirati smještanje orijentalno-islamske kulture u kulture izrazito iluminativnog citatnog tipa, te utvrditi elementi po kojima se ona izdvaja kao kultura dijahronijskog i sinhronijskog prožimanja ilustrativnog i iluminativnog tipa citatnosti. Citatne relacije i citatni dijalog u tekstu rukopisa koji se uspostavljaju sa različitim tekstovima arapske gramatičke tradicije, ali i drugim tekstovima, primarno Kur’anom, omogućuju uspostavljanje hijerarhije autoriteta i vrijednosti u orijentalno-islamskoj kulturi. S tim u vezi, u radu će se pokušati odgovoriti na pitanje koliko je Šejh Jujo za svoje vrijeme originalan i inventivan autor, a koliko je njegova kreativnost ugrožena učestalom citatnošću.