Srednjovjekovni Toričan na razmeđu dviju epoha

Sažetak

Historiografska literatura prilično je oskudna odgovorima na brojna pitanja iz prošlosti Toričana. Dosadašnje vijesti o njemu uglavnom su rezultat brojnih arheoloških istraživanja, koja su potvrdila da se radi o značajnijoj srednjovjekovnoj utvrdi. Ona, međutim, iz objektivnih razloga nisu mogla dati potpun odgovor na to šta se s njim dogodilo u historijskim mijenama sredinom 15. stoljeća.

Neodgovarajućim kritičkim pristupom, historiografija se uglavnom zadovoljila uopćenim konstatacijama, često zasnovanim na usmenim predajama, nepreciznim vizitatorskim izvještajima o rušilačkim sklonostima osvajača prema zatečenom, od čega nisu izuzete ni brojne utvrde. Nedostatak pisanih izvora ostavljao je sasvim dovoljno prostora za održivost takvih procjena, iz kojih nije izuzet ni Toričan. Već prvi pisani izvori osmanske provenijencije sužavali su prostor takvim promišljanjima i nagovještavali drugačiji tok historije Toričana.

Ovaj rad pokušaj je da se na osnovu pisanih izvora odgovori na dio tih pitanja i ukaže na neke nepoznanice iz prošlosti Toričana, pri čemu smo sintetizirali i rezultate ranijih istraživanja i istakli neka zapažanja do kojih smo došli u sagledavanju tog pitanja. Ipak, osnovno interesovanje, bazirano na osmanskim pisanim izvorima, usmjereno je na razdoblje od 1463. do 1540. godine, što je, prema rezultatu do kojeg smo došli, posljednje razdoblje njegove aktivne historijske uloge. Toričan je u njemu kontinuirano imao vojnu posadu, dugo vremena, kao jedna od najisturenijih tvrđava, ulufedžijsku (1463-1530), a kasnije (1530-1540) timarsku. Definitivno je napušten 1540. godine, a njegovim napuštanjem postepeno je iščezavalo i nekadašnje ime Toričan, tako da se do danas na terenu nije održalo.